Ratzinger (78), 265. papa Rimske crkve, uzeo je ime Benedikt XVI. Brzina njegovog izbora - već drugog dana konklave - kao i sam rezultat predstavljaju iznenađenje.
Mnogi vatikanolozi kažu da je Ratzinger, koji je 23 godine bio čuvar doktrine Ivana Pavla II. i preveliki izvor podvojenosti i prestar da bi postao papa. Oni su predviđali da će se kardinali na konklavi prikloniti nekoj pomirljivijoj, kompromisnoj figuri.
Njegov izbor sugerira da su kardinali željeli zadržati strogo crkveno pravovjerje Ivana Pavla II. ali također i kratki, prijelazni pontifikat, nakon 26-godišnje vladavine poljskoga pape, što je bio treći najdulji pontifikat u povijesti Crkve.
"Iznenađen sam zbog nekoliko razloga. Jedan je njegova dob...Drugi je što mislim da bi on mogao biti osoba prevelike polarizacije. No to viđenje ne moraju dijeliti i kardinali", izjavio je za Reuters Lawrence Cunningham profesor teologije na američkom sveučilištu Notre Dame.
Ratzinger, dekan Kardinalskog zbora, dominirao je Vatikanom od smrti Ivana Pavla II. 2. travnja. Služio je misu na pokopu Pape i predsjedao dnevnim sastancima kardinala. Iskoristio je homiliju (propovijed kojom se tumači neki stavak iz Biblije) na misi prije konklave, kako bi uputio oštro upozorenje da se moderne bezbožne trendove mora odbaciti. To je obraćanje široko shvaćeno kao promocija njegove kandidature.
"Imati jasnu vjeru, utemeljenu na vjerovanju crkve, danas se često etiketira kao fundamantalizam. Dok je relativizam, koji se prepušta biti bacan tamo-amo i otplavljen svakim novim učenjem, izgleda kao jedini prihvatljiv pristup po današnjim mjerilima", rekao je tom prigodom.
"Mi se krećemo prema diktaturi relativizma koji ništa ne priznaje za sigurno i koji za najviši cilj ima nečiji ego i nečije vlastite želje", upozorio je Ratzinger.
Njegovo čvrsto vođenje Kongregacije za doktrinu vjere, moderne nasljednice Svete Inkvizicije, oduševljavalo je konzervativne katolike ali je zabrinjavalo umjerene katolike i druge kršćane čije je Crkve znao opisivati kao defektne, navodi su svom osvrtu Associated Press.
Za razliku od Ivana Pavla II. kojeg su u rodnoj Poljskoj slavili kao heroja, njemačko javno mnijenje bilo je duboko je podijeljeno oko Ratzingera. Nedavno ispitivanje tjednika "Der Spiegel" pokazalo je da se 36 posto Nijemaca protiv njegovu izboru, 29 posto ga podržava a 17 posto nema mišljenja.
Mnogi krive Ratzingera za uredbe iz Rima koje katoličkim svećenicima priječe davanje savjeta trudnim 'teenagericama' i za naputke koji su spriječili njemačke katolike da dijele zajedničku pričest s luteranskom braćom na okupljanju 2003. godine.
Ratzinger se kod kuće sukobljavao s uglednim teolozima, posebno sa slobodoumnim Hansom Kuengom, koji mu je pomogao da dobije mjesto predavača na Sveučilištu u Tuebingenu 1960-ih. Kardinal je kasnije javno kritizirao Kuenga, čiju je licencu predavača teologije Vatikan povukao godine 1979.
Također se sporio s drugim njemačkim kardinalom Walterom Kasperom, umjerenjakom koji je zagovarao decentralizaciju upravljanja Crkvom a smatran je tajnim favoritom za izbor pape.
"On je povrijedio mnogo ljudi, što daleko prelazi granice Njemačke", rekao je Christian Weisner glasnogovornik njemačkog katoličkog reformističkog pokreta "Wir sind Kirche" (Mi smo Crkva) .
Ratzinger je možda ublažio svoj image, barem među kolegama, svojom homilijom na pokopu Ivana Pavla II. Susprežući suze, kardinal je rekao kako "možemo biti sigurni da naš voljeni Papa danas stoji na prozoru Božje kuće, da nas gleda i blagoslivlja".