Čak 84 posto ispitanika pozitivno je odgovorilo na pitanje jesu li ikada bili u situaciji da ih kolege, podređeni ili nadređeni psihički zlostavljaju.
U istraživanju je sudjelovalo 812 ispitanika iz Grada Zagreba te Zagrebačke, Primorsko-goranske, Splitsko-dalmatinske i Osječko-baranjske županije.
Istraživanje je pokazalo da zlostavljanje od strane nadređenih, tzv. okomiti mobbing, prepoznaje najveći broj ispitanika, njih 82 posto.
Vodoravni mobbing - zlostavljanje od strane kolega s kojima dijele isti rang u poduzeću - prepoznalo je 17 posto ispitanika, a 1 posto mišljenja je da su zlostavljači najčešće njihovi podređeni kolege.
Većina ispitanika, njih 54 posto, na dugotrajni mobbing odgovorilo bi trpljenjem i istovremenom potragom za novim poslom, a 27 posto dalo bi otkaz i tražilo drugi posao.
Čak 12 posto ispitanika trpilo bi dugotrajni mobbing bez potrage za poslom, a samo 7 posto prijavilo bi poslodavca.
Zabrinjavajući je podatak o postotku osoba koje bi trpjele zlostavljanje, a postotak od samo 7 posto anketiranih koji bi prijavili poslodavca nadležnim institucijama govori o tome koliko zaposleni nemaju povjerenja u rješavanje problema mobbinga putem nadležnih institucija (neučinkovita i loše organizirana inspekcija rada, sudstvo koje ne rješava radne sporove u roku šest mjeseci i sl.), komentar je predsjednice Udruge za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga Jadranke Apostolovski, koje prenosi Posao.hr.
Prema rezultatima istraživanja, posljedice mobbinga kao što su stres, sumnja u sebe, izoliranost i opća nesigurnost osjetilo je četiri petine ispitanika.
Na pitanje o spolnom uvjetovanju mobbinga, 57 posto ispitanika smatra da su žene češće izložene mobbingu, 42 posto smatra da su i muškarci i žene i podjednakoj mjeri izloženi, dok je samo 1 posto ispitanika mišljenja da su muškarci ti koji su češće izloženi mobbingu.
Istraživanje je pokazalo i kako se o mobbingu u Hrvatskoj ne zna dovoljno. Čak 97 posto ispitanika smatra kako je mobbing tema o kojoj se premalo govori, iako je svaka četvrta osoba u Hrvatskoj izložena mobbingu, navodi Posao.hr.
Mobbing se, ističe se, provodi u namjeri da se sruši ugled, čast i ljudsko dostojanstvo, te da se zlostavljanu osobu eliminira s radnog mjesta.
Osoba izložena mobbingu, ističe Apostolovski, postaje demotivirana, smanjeno produktivna, izostaje s posla te razvija psihičke i fizičke poremećaje zbog kojih odlazi na bolovanja i u prijevremenu mirovinu. Mobbing je nalik povredi na radu, a u sebi sadrži obilježja kaznenih djela (klevete, ucjene, zastrašivanja, prijetnje, seksualne zlouporabe) iako nije jasno definiran u Zakonu o radu, naglašava Apostolovski.
Sustavno proučavanje mobbinga počelo je prije 20-ak godina. Naziv je stvoren od engleskoga glagola "to mob", što znači nasrnuti u masi, bučno navaliti na koga, i imenice "mob" koja znači gomila, puk, svjetina. Sam termin skovan je prema istraživanjima Konrada Lorenza koji je opisao ponašanje nekih životinja koje se udružuju protiv jednog člana, napadaju ga i tjeraju iz zajednice. U engleskom govornom području često se koristi i izraz bullyng koji se odnosi uglavnom na slično nasilje u školi.
U zemljama EU, mobbing je samo u Francuskoj definiran zakonom gdje se kažnjava zatvorom ili novčanom kaznom.