Podnositelji zahtjeva tvrdili su da su ograničavanjem visine mirovine zakinuti u svojim pravima koja su stekli na temelju mirovinskog staža, no ustavni suci su ocijenili da je to opravdano jer se na time ograničava socijalno neprihvatljiva preraspodjela dohotka. Ustvrdili su da je riječ o prihvatljivom socijalnom korektivu te da institut najviše mirovine služi ostvarenju ustavnih odredbi o socijalnoj pravdi i sigurnosti.
Ustavni sud odbio je i zahtjev Hrvatskog pravnog centra za ukidanjem Vladine Uredbe o provođenju Zakona o konvalidaciji iz 1998. kojom su ograničeni rokovi za priznavanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, te doplatka na djecu za građane koja su ta prava ostvarili na područjima Hrvatske koja su 90-ih godina bila pod upravom Ujedinjenih naroda. Uredbom je, među ostalim, ostvarivanje tih prava uvjetovano sadašnjim prebivalištem u Hrvatskoj, a po ocijeni Ustavnog suda ograničenja uvedena osporenom Uredbom su zakonita.
Odbijen je i prijedlog saborskih zastupnika SDP-a Slavka Linića i Mate Arlovića za ocjenom ustavnosti odredbe Zakona o područjima županija, gradova i općina kojom se na popisu općina našla i Kostrena. Dvojica zastupnika tvrdila su da Zastupnički dom Sabora 1997. nije ustrojio niti izglasao postojanje te općine jer je predstavnik Vlade tada prihvatio amandman da se Kostrena briše iz popisa općina. No, u tekstu Zakona objavljenom u Narodnim novinama to nije učinjeno. Zastupnici su tvrdili da je primjena Zakona, u sadržaju kako je objavljen, dovela do otežanog funkcioniranja lokalne samouprave i protuzakonite teritorijalne pretenzije Općine Kostrene prema Rijeci, te nezadovoljstvo i nemir Riječana.
Ustavni sud njihov je prijedlog odbio, ustvrdivši da osporena odredba nije u nesuglasju s Ustavom.