"U Istri i na Krasu u fojbama je nađeno 570 leševa. Danas se u talijanskim medijima širi propaganda o desecima tisuća ubijenih i bačenih u jame. Talijanski znanstvenik Diego di Castro govori o ukupno 6000 ubijenih Talijana na tom području. Taj broj se ne bi smjelo povećavati kako to danas čine talijanski mediji koji govore o 30.000 ili čak 50.000 ubijenih", upozorava Matvejević koji dodaje da je sporni film koji je u Italiji vidjelo mnogo gledatelja "slaba propaganda" koja sadrži neuvjerljive i nedokumentirane scene, poput onih u kojima partizani odvajaju djecu od roditelja.
"To je izmišljotina scenarista, nema povijesnih svjedočenja da bi partizani odvojili djecu od roditelja koje su bacili u fojbe", navodi Matvejević koji spominje više svjedočenja prema kojima su Hrvate i Slovence za vrijeme fašizma zastrašivali fojbama, a za vrijeme rata ih bacali u njih.
Matvejević, potpredsjednik PEN-a i profesor na rimskog sveučilištu La Sapienza, iz filma i atmosfere koja je u Italiji i Sloveniji nastala zbog spornog filma i povijesnih pitanja koja je pokrenuo izvlači i političku poantu. "Jugoslavije više nema. Hrvatski, slovenski, srpski i drugi ultranacionalisti raduju se što im je talijanska desnica dala nove argumente da optuže državu koju su razbili. Film je sniman u Crnoj Gori, sa srpskim glumcem koji glumi slovenskog partizana. Narodima se tako otvaraju rane koje nisu zacijelile... Ne bismo li žalost koju zajedno osjećamo mogli izraziti dostojanstvenije i plemenitije? Nije li još jučer blizu Trsta tekla najotvorenija granica između Istoka i Zapada u razdoblju hladnog rata, kad je Trst cvjetao? Nisu li Talijani i Hrvati u Istri zadnjih godina našli zajednički jezik za otpor tuđmanovskom nacionalizmu više nego bilo gdje u Hrvatskoj. I na kraju, čemu je potrebna neistina?", pita se Matvejević koji film i Dan sjećanja stavlja u kontekst predstojećih talijanskih izbora i pokušaja da se komunizam izjednači sa fašizmom, što je kako kaže smišljena kampanja koja je počela objavom "Crne knjige komunizma".
"Nismo naivni. Riječ je o izuzetno uspješnoj mobilizaciji berlusconizma u obračunu s opozicijom, s talijanskom ljevicom i njenim vezama s komunizmom. Ta kampanja počela je objavom knjige koju je Berlusconi javno dijelio svojim pristašama. Kampanja se izvodi otkriveno i prikriveno, spretno i sistematično. Njen pravi cilj zapravo nije optužba ili ponižavanje Slavena. Cilj je izazvati štetu protivnicima i smanjiti njihove mogućnosti na izborima. Ali Slaveni, u ovom slučaju Slovenci i Hrvati - sada za to plaćaju cijenu", napominje Matvejević zaključujući kako je riječ o "crnom antikomunizmu" kako ga je opisao poljski disident Adam Michnik.