Rasprava se već nakon prvih istupa tužitelja i branitelja fokusirala na sporno pitanje kažnjivosti po zapovjednoj odgovornosti u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu.
Pred posebnim vijećem Haškog suda, kojim predsjedava sudac Alphonse Orie, u raspravi sudjeluju tužitelj Kenneth Scott, branitelji Čedo Prodanović i Željko Olujić, predstavnici RH Željko Horvatić i pomoćnik ministrice pravosuđa Jakša Muljačić, te kao "prijatelj suda" (amici curiae) Davor Krapac.
Drugi "amicus", Mirjan Damaška s američkog Sveučilišta Yale, nije nazočan sjednici zbog zdravstvenih razloga a njihov će zajednički podnesak iznijeti Krapac, rekao je sudac Orie.
Ustupanje predmeta Hrvatskoj, glavna tužiteljica Carla Del Ponte predložila je 2. rujna 2004., no unatoč tome tužitelj Scott iznio je ambivalentan stav prema ustupanju predmeta. Objasnio je da je riječ o teškim zločinima i optuženima visokog ranga, za koji bi "tužitelji željeli da se sudi u Den Haagu kada bi sud imao resursa i vremena".
"Vijeće može odlučiti ovako i onako", kazao je Scott, ističući kako je tužiteljica Del Ponte stajališta da "ne može biti ni jednog prebacivanja predmeta koji bi rezultirao nekažnjivošću".
Govoreći, po drugoj strani, u prilog ustupanju predmeta citirao je izvješća Del Ponte i predsjednika ICTY-a Theodora Merona Vijeću sigurnosti UN-a, te izvješće misije OESS-a u kojima oni iznose uvjerenje da "hrvatsko pravosuđe može uspješno procesuirati određeni broj haških predmeta, posebno obzirom na dodatnu obuku sudaca".
Govoreći o inkriminiranju zapovjedne odgovornosti po zakonima RH, upozorio je da amicusi i predstavnici Hrvatske u svojim podnescima dvoje oko mogućnosti primjene međunarodnog prava pred hrvatskim sudom.
Po njegovim je riječima najsigurniji način da se RH pridržava Protokola I. Ženevskih konvencija, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela 1993. godine.
Tužitelj je zaključio da "unatoč zabrinutosti oko nekih pitanja, predlagači smatraju da postoji dovoljno osnove da se predmet ustupi RH na daljnje procesuiranje".
Ademijev branitelj Prodanović ocijenio je kako predmet "zadovoljava kriterije za ustupanje" jer su optuženi srednjeg i nižeg ranga. Ukazao je i na dio činjenične osnove predmeta, navodeći kako Ademi nije imao efektivnu kontrolu nad svim postrojbama HV-a u tijeku operacije Medački džep 1993. te da su u akciju bila uključena četiri generala, na čelu s Jankom Bobetkom, koji je akciju "osmislio, planirao i zapovjedao" što je opisao u svojoj knjizi.
Glede zapovjedne odgovornosti, Prodanović je kazao kako je po čl. 18. kaznenog zakona iz 1993. moguća primjena međunarodnih konvencija "ako inkriminacija nije pokrivena domaćim zakonodavstvom". No podsjetio je da je bivši zapovjednik logora Jasenovac Dinko Šakić u Hrvatskoj uspješno procesuiran po zapovjednoj odgovornosti po hrvatskom kaznenom zakonu.
U hrvatskom pravosuđu, pored paradigmatskih slučajeva koji su uglavnom ispravljeni odlukama Vrhovnog suda, postoji "niz predmeta koji su procesuirani po najvišim europskim standardima", poput suđenja "gospićkoj skupini", rekao je Prodanović.
Norčev odvjetnik Olujić ocijenio da tužitelj Scott izražava "neopravdanu bojazan za suđenje pred hrvatskim sudom jer će ono biti objektivno, s najboljim tužiteljima, sucima i braniteljima".
Naveo je da Norcu hrvatski sud neće biti naklonjen jer je on pred njim već pravomoćno osuđen na 12 godina zatvora, ali da njemu kao časniku srednjeg ranga, što je po njegovu objašnjenju bio pukovnik u HV-u 1993., ne treba suditi u Den Haagu.
Pozivajući se na Rezoluciju 1534 UN-a, Olujić je rekao da vijeće "u svakom slučaju može donijeti odluku kojom će predmet ustupiti Hrvatskoj". Kad je riječ o zakonu, po njemu, "nema dileme, treba primjeniti onaj koji je povoljniji za optuženika, zakon iz 1993."
Također je ustvrdio kako je "irelevantno hoće li presuda biti osuđujuća ili oslobađajuća", suprotno stavu glavne tužiteljice.
Za zapovjednu odgovornost, Olujić je ocijenio da se može podvesti pod hrvatske zakone, kao i cijela optužnica.
U svom se izlaganju osvrnuo i na zaštitu svjedoka na suđenju Norcu u Rijeci, gdje ga je također on branio. Rekao je da su kroz sudnicu prošle desetine svjedoka iz SCG "iako nisu imali ništa reći o optužnici". Sudac Orie ga je opomenuo da on i u podnesku i u sudnici kritizira to suđenje, tvrdeći da su svjedoci u Rijeci lagali, što "nije primjereno iznošenju pred ICTY-em".
"Uz argumente koje iznose predstavnici Vlade RH i amicusi, smatram da je predmet sazrio i da ima sve komponenete da ga bez ikakve zadrške prepustite RH", zaključio je Olujić.
Nakon njegova istupa, sudac O-Gon Kwon izrazio je zabrinutost zbog pitanja zapovjedne odgovonosti za nečinjenje, a tužitelj Scott je rekao da bi "bez nalaženja osnove za inkriminiranje zapovjedne odgovornosti, ili ako ostanu otvorena pitanja oko toga, bilo dovedeno u pitanje ustupanje predmeta Hrvatskoj".
Rasprava se nastavlja izlaganjem Krapca i predstavnika RH.