Ivan Klíma (Prag,1931.), jedan je i od najprevođeniji čeških pisaca, pa se njegova djela mogu naći na tridesetak jezika, pa čak i kineskom.
Zbirka priča "Ljubavnici za jednu noć" prijevod je knjige objavljene u Pragu 2001. Riječ je izboru iz triju prethodnih sličnih zbirka - "Ljubavnici za jedan dan", "Otok mrtvih kraljeva" i "Ljubavni razgovori".
Ta zbirka priča je, kako napominje urednica biblioteke Jadranka Pintarić, presjek autorova stvaralaštva od početka 60-ih do sredine 90-ih godina prošlog stoljeća. Njegovi su junaci studenti, tvornički radnici, nevoljene djevojke, zapostavljene supruge, čudaci, nezamjetni ljudi iz susjedstva.
Sam je autor neke od tih pripovijedaka nazvao malim hororima. Klímini ljubavnici za jednu noć nisu tužni, jer nije najgore, kako on kaže, "živjeti bez ljubavi, najgore je živjeti u ljubavi koja se raspala".
Klímin otac bio je inženjer i izumitelj, a majka, koja je govorila pet jezika, radila je kao tajnica. Odgojen je u duhu protestantizma, pa do Drugoga svjetskog rata nije ni znao da potječe od obraćenih židovskih roditelja.
Zajedno s obitelji tri je godine proveo u koncentracijskom logoru u Terezínu što ga je obilježilo za sav život. Upravo to mu je pomoglo da preživi i godine komunističkog progona. Kaže da je preživio u dva totalitarna režima pa ga zato i zanima tema osobnog morala u nemoralnom sustavu.
Premda je imao priliku ostati u egzilu nakon Praškog proljeća, odabrao je život u domovini. Njegova su djela bila zabranjena, živio je u nekoj vrsti kućnog pritvora, ali je mnogo pisao i objavljivao na Zapadu.
Ivan Klíma osim romana i kratkih priča poznat je i po dramama, esejima, knjigama za djecu, pa čak i tekstovima za stripove.
Na Zapadu su osobito omiljene i poznate njegove zbirke priča s autobiografskim elementima. Najčitaniji su mu romani Ljubav i smeće (1988.), Čekanje na tamu, čekanje na svjetlo (1993.) i Posljednji stupanj prisnosti (1996.), a knjigu Sudac na kušnji (1986.) zapadna kritika smatra najboljim istočnoeuropskim političkim romanom.
Njegove su omiljene teme, i romana i priča, kako napominje Pintarić, osamljenost, teškoće u komunikaciji i nesposobnost ostvarivanja istinskog kontakta s drugim ljudima, te položaj pojedinca u suvremenom društvu.
Nakon Baršunaste revolucije Klíma je postao poznat i u Češkoj, slavljen i poštovan i od čitateljstva i kritike. Od predsjednika Vaclava Havela primio je najviše državno priznanje. Istinsko književno priznanje u domovini stiglo je 2002., kad mu je uručena jedina češka međunarodna književna nagrada "Franz Kafka".
(Hina) pp,xmc ymc