Hrvatska od četiri vrste supova ima još samo jednu - bjeloglavog supa, a starješine, kostoberine i crkavice više nema, rekao je Goran Sušić, voditelj projekta zaštite bjeloglavih supova, znanstveni suradnik Zavoda za ornitologiju HAZU s Ornitološke postaje Cres. Sve četiri vrste obitavaju još samo u Španjolskoj i Turskoj.
Lani je bilo 180 bjeloglavih supova, odnosno 90 pari jer su uvijek muško i žensko zajedno. Od toga 60 pari na otoku Cresu, 20 pari na Prviću ispred otoka Krka i 10 pari na Krku. U prosincu prošle godine od trovanja je na Rabu uginulo 20 supova, a dva se opravljaju u Eko-centru "Caput Insulae-Beli". Supove nije nitko namjerno otrovao nego su ljudi da bi zaštitili ovce od alohtone divljači postavljali otrovane meke. Sušić je rekao da je na supove pucano i iz puške, ali da od toga nisu uginuli.
Projekt zaštite i vraćanja supova u zemlje Mediterana koji podupire niz međunarodnih institucija pomoćnici ministra kulture Marini Mlakar predstavili su stručnjaci za bjeloglave supove Juan Jose Sanchez Artesa i Michel Terrassea, koji gostuju u Hrvatskoj, i nazočili su današnjoj konferenciji za novinare.
Mlakar je pozvala Terrassea da bude savjetnik u provođenju projekta u Hrvatskoj. Terrassea je uspješno proveo projekt vraćanja supova u Francuskoj, pa je Francuska sa pedeset pari supova šezdesetih godina prošlog stoljeća uspjela broj supova povećati na 700 pari.
Međutim, da bi se projekt uopće mogao provoditi potrebno je zaustaviti trovanje supova, poticati razvoj tradicionalnog stočarstva te s otoka maknuti alohtone vrste divljači, kao što su primjerice divlje svinje i jeleni lopatari.
Država se mora odlučiti hoće li biti lovište divljih svinja i golf igrališta na otocima ili će se odlučiti za prirodu, koja joj je i jedini turistički adut.
"Otoci su posebno osjetljivi zatvoreni eko-sustavi i alohtone vrste divljači su pogubne za otoke", rekao je Sušić. "Ministarstvo poljoprivrede zapravo je Ministarstvo lovstva jer smatra da alohtone vrste divljači nije moguće ukloniti s otoka, već jedino smanjiti na razumni minimum".
Supovi su u Hrvatskoj prije Drugog svjetskog rata živjeli i mogli bi ponovno gnijezditi u Posavini, od Vukovara, Fruške gore, Požeškoj kotlini, na Učki, zaleđu Crikvenice, Rabu, Pagu, Lošinju, Cresu, Krku, Prviću kod Krka, Dugom otoku, Braču, Pelješcu, Biokovu, Velebitu, Paklenici, kanjonu Krke i Zrmanje, zaleđu Dubrovnika, Splita, duž doline Neretve, rekao je Sušić. Prije dvadesetak godina bilo je oko 500 jedinki supova u Hrvatskoj.