Čitave su knjige bile napisane ne bi li se utvrdilo kako je jedan tako dobro čuvani čelnik propalog III. Reicha uspio izbjeći izvršenju sudske kazne. Danas, međutim, Stiversovo se otkriće ne može potvrditi dokazima no stručnjacima ono zvuči vrlo vjerojatno.
Stiversu, koji je u vrijeme procesa bio zadužen nadzirati nacističke okrivljenike, bilo je samo 19 godina i pristao je isporučiti "lijek" navodno bolesnome Goeringu kako bi se svidio mladoj Njemici koja mu je jednoga dana pristupila na ulici.
Dva tjedna nakon što je primio otrov i dva sata prije smaknuća, 15. listopada 1946., Goering je presudio sebi a u oproštajnoj poruci zapisao je da je kapsulu cijanida imao svih 11 mjeseci koliko je trajao njegov proces.
Američka vojska je nakon provedene istrage zaključila da je Goeringova verzija vjerodostojna te da je on otrov skrivao u svome tijelu i u svojoj ćeliji.