Autor je u knjizi objavio pretiske najstarijih napjeva te najpopularnije hrvatske božićne pjesme, koja se - prema njegovim istraživanjima - najranije spominje u 11. stoljeću.
Božićna popjevka "U se vrime godišća" u Hrvatskoj se pjevala na više od sto napjeva, koji su zasigurno najbogatije očitovanje hrvatskog crkvenog pučkog pjevanja, istaknuo je fra Izak Špralja.
Pjesma ima oko 40 kitica, a autor kao zanimljivost navodi da se ona u Šibeniku pjevala na hrvatskom i latinskom jeziku, te na tri napjeva.
Prema sačuvanim pisanim spomenicima Hrvati su pjesmu "U se vrime godišća" pjevali na sjeveru i jugu domovine, a zbog bogatstva hrvatske glazbene izričajnosti, ona je prozvana 'pjesmom nad pjesmama', a naročito među božićnim pjesmama, istaknuo je fra Izak Špralja.
Napomenuo je da dio ostavštine o toj pjesmi, osim u Hrvatskoj, u većini crkvenih arhiva postoji i u svijet.
Kada je riječ o hrvatskim napjevima pjesme "U se vrime godišća" pisani su glagoljicom i latinicom u liturgijskim izdanjima, i u privatnim pjesmaricama.
Autor je pružio i uvid u načine kako se je pjesma pjevala u nas tijekom povijest, kao i dojmove zapisivača koji su slušali puk dok je pjevao.
Uz sutora, fra Izaka Špralje, o knjizi su govorili akademik Jerko Bezić, muzikolog, povjesničarka umjetnosti Đurđica Cvitanović i pjesnik Joja Ricov.
Uz knjigu je predstavljen i CD "U se vrime godišća" u izvođenju Mješovitoga zbora "Bašćina", koji njeguje crkveno glagoljaško pjevanje.