SSP, kojim su prvi put uspostavljeni ugovorni odnosi između EU-a i Hrvatske, potpisan je 29. listopada 2001. u Luxembourgu. Nakon potpisivanja sporazuma krenuo je proces ratifikacije u Hrvatskoj, Europskom parlamentu i parlamentima svih zemalja članica. Taj se proces otegnuo zbog nezadovoljstva pojedinih članica EU-a, u prvom redu Velike Britanije i Nizozemske, hrvatskom suradnjom s Haškim sudom. I Italiji je također dugo trebalo da ratificira taj dokument, iako nikad nije službeno istaknula razloga za otezanje pa je Rim posljednji od tadašnjih 15 zemalja članica predao ratifikacijske isprave Vijeću Europske unije.
U međuvremenu se Europska unija 1. svibnja 2004. godine proširila na deset novih zemalja, stoga je SSP trebalo prilagoditi toj činjenici. Protokol 7 o tehničkoj prilagodbi režima trgovine s proširenom Unijom parafiran je 16. travnja 2004. , a 21. prosinca je potpisan.
Iako SSP tek sada službeno stupa na snagu, njegove najvažnije odredbe počele su se primjenjivati već od 1. siječnja 2002. godine. Kako se ne bi čekalo na dovršetak procesa ratifikacije, istodobno s potpisivanjem SSP-a potpisan je Privremeni sporazum, kojim su se aktivirale trgovinske i prometne odredbe iz glavnog sporazuma.