Danas jezici svijeta sve više siromaše, napomenuo je Zidić i upozorio kako nas uskoro čeka organizirana kampanja protiv samobitnosti malih naroda.
U prvom dijelu skupa o hrvatskom jeziku od početka 20. stoljeća do 1945. govorio je profesor s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Marko Samardžija.
On je istaknuo kako je početak stoljeća obilježen trećim izdanjem Parčićeva "Rječnika hrvatsko-talijanskog", kao jednim od zadnjih djela zagrebačke filološke škole te snažnim vukovskim zaokretom u standardizaciji hrvatskoga jezika.
U političkom životu očitovala se želja za izlaskom iz Austro-Ugarske, napomenuo je i dodao kako se tad nameće i uvjerenje da Hrvati ne mogu sami opstati pa je nužno da spas potraže u zajednici sa Srbijom.
Samardžija je podsjetio, kako je u to doba više od dvadesetak hrvatskih književnika, na prijedlog Jovana Skerlića počelo pisati ekavicom. Na ijekavicu su se počeli vraćati tek nakon atentata na Stjepana Radića u beogradskoj Skupštini, dodao je.
Samardžija je naveo kako je Nezavisna Država Hrvatska 1941. osnovala Hrvatski državni ured za jezik kao ovlaštenu ustanovu za skrb o hrvatskom jeziku. U NDH je uveden "korienski" pravopis pa su objavljena i dva takva priručnika, napomenuo je Samardžija te dodao kako su i vlasti nastale iz partizanskoga pokreta deklarativno jamčile ravnopravnost hrvatskom jeziku.
Profesor sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Ivo Pranjković govorio je o položaju hrvatskoga jezika u prijelomnim razdobljima - avnojskom, vremenu Novosadskog dogovora, Deklaracije i Hrvatskog proljeća.
Ta su razdoblja obilježena ustavnim i zakonskim formulacijama hrvatskoga jezika, istaknuo je Pranjković.
Mile Mamić, profesor sa zadarskoga Filozofskog fakulteta, govorio je o jezičnom zakonodavstvu i jezičnoj politici u 20. stoljeću.
U današnjem radu skupa o položaju hrvatskoga jezika, uz ine, govorit će Sanja Vulić, Mijo Lončarić i Josip Lisac.
(Hina) xmk ymc