Njihova studija upućuje da su životinje, osobito sisavci, razvili neke sposobnosti uporabe i razvoja jezika puno prije nego što se jezik uopće razvio.
Istraživanje po prvi puta pokazuje da te vještine, osim ljudi ili životinja kao što su majmuni, posjeduju i pripadnici drugih životinjskih vrsta.
Španjolski stručnjaci, predvođeni Juanom Torom iz znanstvenog parka u Barceloni, testirali su 65 odraslih štakora.
U istraživanju su koristili danski i japanski jezik, jer su vrlo različiti po riječima, ritmu i strukturi. Štakori su kroz eksperiment naučeni reagirati na slušanje jednog od tih jezika, dobijajući hranu kao nagradu.
Potom su podijeljeni u četiri skupine - jednu koja je od izvornih govornika slušala oba jezika, drugu koja je slušala sintetizirani jezik, treća kojoj su na oba jezika čitali različiti ljudi i četvrta koja je slušala jezik unatrag.
Štakori koji su dobili hranu jer su odgovarali na japanski nisu odgovorili na danski, a oni koji su izvježbani da prepoznaju danski nisu reagirali na japanski.
"Rezultati su pokazali da štakori mogu razlikovati jezike kada ih izgovara jedna osoba i da ih ne razlikuju u slučaju kada slušaju različite osobe", kažu znanstvenici.
Novorođenčad također ima isti problem, a majmuni tamarini mogu razlikovati jezike čak i kada ih govore različite osobe.
Studija pokazuje "koje su govorne sposobnosti zajedničke ljudima i životinjama, a koje su isključivo ljudske. Također otkriva što je to u evoluciji prethodilo pojavi jezika", ističu španjolski stručnjaci.