Izložba obuhvaća izbor fotografija s nastupa 1982.-2004., režirane snimke te glazbene snimke s posljednjih turneja Laibacha.
Laibach se smatra začetnikom pokreta Neue Slowenische Kunst, te je po ocjeni kritičara Darka Glavana jedna od rijetkih nespornih medijskih činjenica "s ovih prostora", koja je "doživjela globalnu distribuciju".
Znatno iza Laibacha, po Glavanu, po popularnosti dolazi Goran Bregović te na razini politike - Tito.
Na otvaranju izložbe Glavan je rekao kako se rijetko susreće spajanje glazbenih, scenskih i medijskih umjetnosti kao kod Laibacha, ali je ocijenio da je njihova vizualna komponenta značajnija od glazbene.
Autori fotografija su Antonio Živkovič, Jože Suhadolnik, Božidar Dolenc, Jane Štravs, Sašo Podgoršek, Vojko Flegar, Bojan Salaj, Janez Pelko i drugi.
Laibach se pojavio u kontekstu slovenskog, odnosno jugoslavenskog punk-pokreta osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali su ga zbog specifičnih umjetničkih akcija povezivali s nacizmom.
Tijekom osamdesetih godina njihova "totalitaristička provokacija" naišla je na snažnu kontrakampanju jugoslavenskih vlasti.
Laibachovi nastupi uživo težili su poništavanju izvornog koncepta rock nastupa. Članovi skupine nisu izražavali individualnost nego samokontrolu i totalitarni ritual, objašnjavaju dr. Marina Gržinič i Alexei Monro u katalogu izložbe.
Izložba je bila postavljena u Ljubljani i Beču, a iz Zagreba seli u London, Berlin i Beograd.