Spornu odluku, po kojoj nezavisni i zastupnici nacionalnih manjina, uz zastupničku plaću, primaju i naknadu za političko djelovanje, saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav donio je početkom studenoga prošle godine. Ta naknada godišnje iznosi oko 240.000 kuna po zastupniku, odnosno 250.000 po zastupnici.
HSS je zatražio poništenje odluke jer smatra da je suprotna Zakonu o političkim strankama koji, smatraju u HSS-u, pravo na naknadu daje isključivo strankama, a ne pojedinim zastupnicima.
Ustavni sud proglasio se nenadležnim za odlučivanje o osporenoj odluci, uz obrazloženje da ona utvrđuje samo visine naknada, a ne uređuje općenita prava ili obveze onih na koje se odnosi.
No, iako smatra da neovisni zastupnici i predstavnici manjina u Saboru imaju pravo na novčanu naknadu, Ustavni je sud zauzeo stav da se te naknade ne bi smjele isplaćivati izravno na zastupničke privatne račune jer se oni ne smatraju korisnicima proračuna. Stoga, ustavni suci napominju da je u tom smislu nužno osigurati kontrolu trošenja proračunskih sredstava odgovarajućom primjenom Zakona o političkim strankama.
U HSS-u su ocjenu ustavnosti zatražili nakon odluke da se naknada odobri nezavisnom zastupniku Ivi Lončaru te manjinskoj zastupnici Zdenki Čuhnil koji su u Sabor ušli na izbornim listama Hrvatske demokratske seljačke stranke (HDSS) i HSS-a. Oni su kasnije saborskom Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav pismeno izjavili da raskidaju sve veze s tim strankama.
Taj je Odbor odbacio tvrdnje HSS-a da njihova odluka o naknadama nema zakonsku podlogu, no u saborskim se kuloarima proširila tvrdnja da HDZ na taj način osigurava tanku većinu u posebno važnim glasovanjima.