U Svjetskom izvješću 2005., HRW navodi kako je vlada premijera Ive Sanadera, unatoč tome što je izrazila volju za provedbom neophodnih reformi na polju ljudskih prava, do danas ostvarila ograničen napredak, što je ponovno izazvalo zabrinutost njezinih ključnih sugovornika, uključujući srpske članove Sabora i tužiteljicu Haškog suda Carlu del Ponte, može li ispuniti obećanja.
U izvješću se navodi kako se, od 300.000 do 350.000 hrvatskih Srba koji su napustili domove tijekom rata, do kolovoza 2004., prema podacima hrvatske Vlade, dosad vratilo njih 112.162.
Kao jedan od problema za povratak HRW navodi da nije ostvaren opipljiv napredak u rješavanju problema izgubljenog stanarskog prava koje je ukinuto desecima tisuća srpskih obitelji nakon što su napustile svoje stanove tijekom rata i nakon njega.
HRW kaže da bi odluka Europskog suda za ljudska prava (ECtHR) iz srpnja 2004. mogla ograničiti budući napredak u obnovi stanarskih prava Srba. ECtHR je u slučaju Blečić podržao odluku hrvatskog suda kojom je ukinuto stanarsko pravo ženi iz Zadra koja je napustila stan netom prije izbijanja sukoba u Hrvatskoj 1991. i nije se vratila u njega u roku od šest mjeseci predviđenih tadašnjim hrvatskim zakonom.
HRW također upozorava da lokalne vlasti i javni sektor diskriminiraju Srbe povratnike u zapošljavanju što ograničava njihove ekonomske mogućnosti.
Izvješće HRW-a, čije je sjedište u New Yorku, pozitivnim ocjenjuje što se bliži dovršetku vraćanje kuća izbjeglim Srbima te zadovoljavajuća brzina obnove njihovih porušenih domova.
U pogledu progona ratnih zločina, HRW zapaža etničku pristranost hrvatskih sudova koji uglavnom sude Srbima dok je progon odgovornih za zločine protiv Srba zabilježio malen napredak.
Tako su se 2004. pred hrvatskim sudovima našla samo dva slučaja ratnih zločina protiv hrvatskih Srba, u Osijeku za ubojstvo 19 srpskih civila u selu Paulin dvor i u Karlovcu gdje je ponovno otvoren postupak protiv bivšeg vojnog policajca Mihajla Hrastova optuženog za ubojstvo 13 srpskih zatočenika.
Osim problema pristranosti hrvatskog pravosuđa, nedostaci suđenja za ratne zločine pred domaćim sudovima su i pritisci na svjedoke, slaba međudržavna suradnja u regiji te nedovoljna obučenost sudaca i tužitelja, navodi HRW područja koja treba reformirati podsjećajući na nalaze misije OESS-a.
HRW naglašava i nedovoljnu suradnju Hrvatske s Haškim sudom. Vladina spremnost da osigura dokumente Haškom sudu i predaju optuženih Hrvata Sudu bila je zasjenjena propustom da izruči generala Antu Gotovinu, ocjenjuje HRW.
Pozivajući se na dokument Europsko partnerstvo koji se odnosi na pripreme Hrvatske za ulazak u EU, Izvješće među prioritete Hrvatske na području ljudskih prava navodi i provedbu Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, jačanje slobode izražavanja i nemiješanja u poslove medija te poboljšanje suradnje Vlade s pučkim pravobraniteljem.
U izvješću u kojemu govori o stanju u više 60 zemalja svijeta, HRW kaže da su etničko čišćenje u Darfuru u Sudanu te mučenje zatočenika u zatvoru Abu Ghraib u Iraku u 2004. predstavljali dvije glavne prijetnje ljudskim pravima u svijetu.
Vitalnost globalne obrane ljudskih prava ovisi o čvrstom odgovoru na svaki od ovih izazova, o zaustavljanju pokolja koje sudanska vlada provodi u Darfuru i o punoj istrazi i progonu odgovornih za mučenja i zlostavljanja zatočenika u Iraku, Afganistanu i Guantanamu, kaže HRW.
Organizacija se također zauzela za to da američke vlasti promijene političke odluke koje su stajale iza zlostavljanja zatočenika.