Siromaštvo je društveni problem i političko pitanje, a njime se politička elita ne bavi, upozorio je na konferenciji za novinare Stjepan Baloban, pročelnik Katedre socijalnog nauka Crkve na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
Podatke o siromaštvu Hrvatski Caritas i Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve iznijeli su na osnovi istraživanja "Praćenje siromaštva u Hrvatskoj" koje je provedeno u ožujku i travnju prošle godine na uzorku od 1216 odraslih građana.
U izračunu relativne linije siromaštva prag siromaštva za samačko kućanstvo iznosi 1500 kuna mjesečno, za kućanstvo s dvije odrasle osobe 2250 kuna, za kućanstvo s dvije odrasle osobe i jednim djetetom 2700 kuna, a za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece 3150 kuna.
Caritas i Centar objavili su u lipnju podatke o tome koliko građana subjektivno smatra da je siromašno. Po tim podatcima, koji su sastavni dio istoga projekta, u Hrvatskoj se 15,5 posto građana izjasnilo kao siromašno.
Baloban je upozorio da se siromaštvo povećava usljed zaduživanja, što vodi u još veće siromaštvo.
Oko 61 posto siromašnih troši više nego što zarađuje, upozorio je Krunoslav Nikodem sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, dodavši kako oni imaju i negativan saldo kućnog budžeta. Po njegovim riječima 25,7 posto njih, kada podmire potraživanja, ostaje mjesečno s 500 kuna u džepu.
Podaci pokazuju i da petina kućanstava, koja su iznad praga siromaštva, također ima negativan saldo kućnog budžeta (12,3 posto), odnosno ostaje sa samo do 500 kuna (7,9 posto). Većina ispitanika drži da bi im trebalo mjesečno 5000 kuna da ne zapadnu u siromaštvo. Objektivno siromašniji su pritom skromniji, njih 21,9 posto smatra da im, da ne bi zapali u siromaštvo, treba do 2500 kuna mjesečno.
Rezultati istraživanja također pokazuju da je najviše onih koji su ispod praga siromaštva na selu (40,1 posto), da je siromašnih najviše s osnovnim obrazovanjem (42,4 posto), a najmanje s fakultetskim obrazovanjem (13,5 posto). Najugroženija su dobna skupina stariji od 55 godina. U dobnoj skupini od 55 do 59 godina onih koji su ispod praga siromaštva je 35,2 posto, a starijih od 70 godina 43,5 posto.
Relativno najviše siromašnih je u samačkim domaćinstvima (41 posto ukupnog broja samačkih domaćinstava), te u domaćinstvima s dvije osobe (36,1 posto), a u pravilu je riječ o staračkim domaćinstvima.
Trećina populacije siromašnih u istraživanju izjavilo je da imaju ozbiljnih zdravstvenih problema, što njihovu situaciju čini još težom, ističu predstavljači istraživanja.
Najefikasnijim načinom smanjenja siromaštva većina siromašnih hrvatskih građana smatra veću intervenciju države (43,7 posto), brži i snažniji razvoj industrije (43,8 posto), te veći poticaj zemljoradnji (32,3 posto). Njih 27,8 posto drži da bi pomogao razvoj malog i srednjeg poduzetništva, a oko petina siromašnih (20,6 posto) smatra da bi način za rješavanje problema siromašnih bio veći porez bogatima.
Nasuprot njima, oni koji su iznad praga siromaštva najboljim načinom pomoći za izlazak iz siromaštva drže razvoj industrije (58,4 posto), razvoj malog i srednjeg poduzetništva (29,7 posto), a tek im je na trećem mjestu veća pomoć države (29,2 posto).