Murtićev odlazak gašenje je žive institucije, koja ostavlja golemu prazninu na kulturnim i umjetničkim prostorima, rekao je ravnatelj Umjetničkog paviljona Radovan Vuković.
Svojim javnim djelovanjem i stvaralačkom energijom Murtić je utjecao na tokove novije hrvatske kulturne i političke povijesti, ali njegov duhovni kozmopolitizam i osebujan karakter često su bili predmet nerazumijevanja sredine, naglasio je Vuković.
"Murtić je bio čovjek velike strasti, jasnog pripadanja, ali i velike tolerancije, pa su njegov atelijer posjećivali ljudi različitih orijentacija i uvjerenja", istaknuo je ravnatelj Moderne galerije Igor Zidić.
Ističući kako je teško izdvojiti bilo koje Murtićevo djelo iz cijeline njegova opusa, predsjednik saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Petar Selem posebno je govorio o Murtićevu dubrovačkom ciklusu.
Selem se usprotivio bilo kakvom svojatanju Ede Murtića jer, kako je rekao, on pripada hrvatskoj kulturi u cjelini i nitko ga nema pravo staviti u neke partikularne odrednice.
Govoreći o Murtićevoj nezasitnoj gladi za slikanjem, akademik Tonko Maroević podsjetio je kako se taj veliki umjetnik javnosti predstavio već kao četrnaestogodišnjak, 1935., a 40-ih godina prošloga stoljeća Murtić stvara zrela, osobno obilježena djela. Bio je baštinik duboke domaće tradicije, ali i promotor univerzalnih svjetskih vrijednosti, naglasio je Maroević.
Likovni kritičar Milan Bešlić istaknuo je Murtićeve zasluge u promicanju kulturnih vrijednosti u okviru galerije Forum, te je najavio veliki hommage posvećen Edi Murtiću u toj galeriji.
Predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Vatroslav Kuliš naglasio je kako za njega i njegovu generaciju Murtić ostaje, i u umjetničkom, ali i u emocionalnom smislu, jedan od najznačajnijih umjetnika.
Slikar i grafičar Edo Murtić rođen je 1921. u Velikoj Pisanici, a preminuo je 2. siječnja 2005. u Zagrebu. Od prve samostalne izložbe 1935., izlagao je u prestižnim svjetskim galerijama, a njegova su djela dio brojnih svjetskih privatnih i javnih zbirki.