VJESNIK: PROZIRNI PROTUHRVATSKI SCENARIJ

ZAGREB, 16. kolovoza (Hina) - "Peter Galbraith još nije preplivao Savu, niti se preko te rijeke prevezao u kakvom trošnom brodiću, preopterećenom izmučenim ljudima i njihovim nevelikim zavežljajima, koji bez voznog reda prometuje na relaciji Srbac-Davor. A upravo se takvo nešto moglo očekivati nakon što je srpske izbjeglice iz iznenada iščezle 'krajine' počastio mineralnom vodom i, u znak suosjećanja s njihovim sudbinama, povezao se komadić puta na jednoj njihovoj traktorskoj prikolici. Ima li onda išta logičnije od toga da američki veleposlanik barem sada, kada već to nije učinio ranije, na odgovarajući način demonstrira i svoje suosjećanje s Hrvatima koje već više od tri godine protjeruju iz Banja Luke i okolice toga grada, tj. da, kada se već s njima ne može povesti u automobilu ili na traktorskoj prikolici jer im lokalne srpske vlasti ne dopuštaju toliko 'bogatstvo' ponijeti sa sobom, prijeđe dio puta na način na koji ga prolaze i ti nevoljnici? Mogao bi, također, za taj 'luksuz', kao i protjerani Hrvati, platiti uobičajenu tarifu u čvrstoj valuti", piše Ivan Šabić u uvodu članka koji se bavi raznim "navodnim razmjenama teritorija' i 'humanim preseljenjima' stanovništva". #L# Napomenuvši kako se takve priče prepričavaju "i kad takvo što može makar nalikovati na istinu, ali i onda kad ni najbujnija mašta ne može složiti mozaik koji bi navodno trebao biti u pozadini", Šabić navodi nekoliko takvih scenarija (pad Vukovara u zamjenu za međunarodno priznanje, bosanska Posavina i Jajce u zamjenu za neke druge teritorije, najnovije - oslobođena područja Dalmacije, Like, Korduna i Banije u sklopu nagodbe o zamjeni muslimanskih enklava Srebrenice i Žepe za krajinu). Izdvajmo ovo: "I oslobođenje zapadne Slavonije proglašeno je dijelom nekoga tajnoga sporazuma po kojemu bi zauzvrat Hrvati trebali omogućiti proširenje posavskoga koridora. Teoriju je 'potvrdila' žestoka srpska ofenziva na preostalo slobodno područje u bosanskoj Posavini, ali kada su svi srpski nasrtaji ostali bez rezultata, postalo je jasno da od tajnog sporazuma nema ništa". Zaključujući svoju analizu svih tih "dogovora", Šabić piše: "Na prostoru bivše Jugoslavije igra se jedna strašna igra. Njezina pravila su, na žalost, takva kakva jesu - ono što bi se trebalo rješavati dogovorima, u skladu s međunarodnim normama, rješava se na bojnim poljima. Pravila, međutim, nije postavila Hrvatska, ali je prisiljena makar jednim dijelom prihvatiti igru ukoliko ne želi prihvatiti liniju Karlobag-Karlovac-Virovitica ili čak potpuno uništenje hrvatske države. U tom smislu Hrvatska može biti kriva jedino u onolikoj mjeri u kolikoj je inzistiranje na slobodi, ravnopravnosti i pravu na samoopredjeljenje u suprotnosti s normama ponašanja u suvremenome svijetu. Nametnuta pravila, između ostaloga, nalažu okončavanje okupacije oružanom intervencijom jer druge metode ne daju nikakvoga rezultata. Pri tome, na žalost, nitko ne može biti siguran da oni koji su razorili Vukovar i nemilosrdno nasrnuli na nenaoružane muslimanske enklave neće nasrnuti i na preostale Hrvate u Banjoj Luci, ali isto tako ne može dobiti nikakvo jamstvo da će Hrvati u Banjoj Luci ili u Vojvodini opstati ako bi Hrvatska i dalje inzistirala na mirnom rješenju. Prije 'Bljeska' i 'Oluje' više od dvije trećine Hrvata iz banjalučkog kraja je već protjerano. Hrvatska to, na žalost, ničim nije mogla spriječiti, a oni koji su imali moć da onemoguće sva zla na Balkanu - odavno je to očito - nisu zainteresirani. Nije čak ni Peter Galbraith otišao vidjeti kako putuju banjalučki Hrvati". (Hina) dp mć 160734 MET aug 95