ZAGREB, 6. lipnja (Hina) - Stjepan Čuić u članku "Koko u Kninu ili zašto akademik prijeti" prokomentirao je napad srpskog akademika Antonija Isakovića u jednom interviewu na hrvatskog književnika Ivana Kušana i to zbog najnovijeg
Kušanova djela 'Koko u Kninu'.
ZAGREB, 6. lipnja (Hina) - Stjepan Čuić u članku "Koko u Kninu ili
zašto akademik prijeti" prokomentirao je napad srpskog akademika
Antonija Isakovića u jednom interviewu na hrvatskog književnika Ivana
Kušana i to zbog najnovijeg Kušanova djela 'Koko u Kninu'. #L#
"(...) Dok je akademik pisao Memorandum SANU u ulozi potpredsjednika,
Kušan je pisao nevine i 'naivne' priče o Koku, pa čak i knjigu naivna
naslova - 'Naivci'. Dok je akademik, u svojoj soc-realističkoj u
političkom i književnom smislu fazi, veličao 'revoluciju', Kušan je iz
zdravorazumske, točne optike portretirao njezine nedodirljive
protagoniste (u romanu 'Toranj', primjerice). Kušan je zagovarao
ljepotu, akademik 'rješenje'.
Možda zbog 'rješenja' Kušan nije akademik. No, svejedno, u njegovim
knjigama postoji ljepota, makar i ne bilo rješenja, a akademikovo
'rješenje' vidljivo je svuda oko nas, pa i ovih dana u Bosni, gdje
izmanipulirani ljudi, a manipulira ih desetljećima svemoćna
propagandna mašinerija inspirirana i akademikovim idejama o
'rješenju', nose transparente - 'Svi smo mi Radovan', 'Ja sam
zločinac' i sl. Može li se od toga (ili pred time?!) pobjeći u London,
a u Londonu fantazirati o tome kako 'Koko može u Knin stići i iz
drugog pravca'? Kad iz tog pravca u Knin nikad nisu stizale Kokove
ideje o slobodi, nego 'ideje' čiji je rezultat uvijek bio kondenziran
na transparentima poput bosanskih.(...)
Ako je svima stalo do hrvatske književnosti u svijetu, a postoje zato
i nadležni, tad još nije kasno da se nešto učini. Hrvatska književnost
u svijetu gotovo je nepoznata, nju i eksperti još uvijek brkaju sa
srpskom književnošću, a to je gotovo isto kao kad brkaju 'akademsko
rješenje' s književnom slobodom. Dokaz za to je što i u samoj
Njemačkoj, u zadnje vrijeme, na radijskim stanicama zabranjuju
hrvatski jezik - točnije: dopuštaju ga samo u obliku u kojemu se ne bi
razlikovao od srpskoga. A to je isto kao kad ne bismo razlikovali
Kušanove romane od Isakovićevih traktata, tj. kad ne bismo razlikovali
smjer iz kojega je Koko stigao u Knin. Stoga je Kušanova kandidatura
za Andersenovu nagradu do sada najveći domet hrvatske književnosti -
treba je shvaćati i kao priznanje nacionalnom projektu slobode."
(Hina) sp
060843 MET jun 96