DAYTONSKA STREPNJA OŠTRE LUKE

piše: Ivo LUČIĆ ORAŠJE, 27. veljače (Hina) - Posavljaci ovih dana nisu na čistu je li svako dobro za dobro. Uspostavom prometa između Županje i Tuzle, uske i izrovane ceste slobodnog dijela bosanske Posavine pritisle su neopisive gužve te umnogome paralizirale ovdašnji život. U jugozapadnom dijelu "oraškog džepa" porasla je zabrinutost, jer je trećina obranjenog sela Oštra Luka, baš s grobljem i mjesnom crkvom, po najnovijim podjelama dodijeljena srpskom entitetu. Hrvatski predstavnici u Federaciji nastoje korekcijama granica ispraviti tu nelogičnost. Istodobno, srpska se vojska povukla iz odžačke općine, gdje su Hrvati bili u većini, iz prostora koji je s oraško-šamačkim međusobno nedodiriv. #L# U odžačkoj općini Srbi su iza sebe ostavili upotrebive samo ceste. Porušili su sve objekte, njih oko sedam i pol tisuća, opljačkali i uništili tvornice i povadili postrojenja iz svih (pedesetak) trafostanica, kazao nam je načelnik općine Slavo Blago. Ostalo je okupirano samo hrvatsko selo Srnava. Čim je proradila skela za građanstvo, već prvog vikenda svoj kraj je došlo posjetiti oko dvadeset tisuća Posavljaka iz svih krajeva Hrvatske i europskih zemalja, a red na skeli u Svilaji se čekao i po sedam-osam sati. Unatoč stalnim i žestokim napadima agresora, u oraško-šamačkoj Posavini se živjelo relativno dobro. Takvo mišljenje nećete čuti samo od izbjelica s okupiranog dijela Posavine, nego i njihove subraće s južnu stranu "koridora", iz Brčkog i Gradačca. Ipak, ovdašnje socijalnoekonomske prilike su takve da se Orašani nemaju čime pohvaliti. Zapuštenost komunalnog života posjetitelju je gotovo neshvatljiva, no domaćinima su znatno veći problem neugodne odluke Daytonskog sporazuma. Osobito negoduju u Oštroj Luci. Onamo je oraška HVIDR-a proteklog tjedna sazvala zbor građana na kojem su je podržale i druge domovinske udruge, a bili nazočni i najviši politički i vojni dužnosnici bosanske Posavine. Hvidra je zahtijevala "pravedno razgraničenje i poštivanje žrtava domovinskog rata", predstavnicima vlasti ponovila da se "moraju dosljedno i neustrašivo zalagati za narod", te pozvala na "dužnu solidarnost i sve kojih neizravno ne tiče Daytonski sporazum". Vjernici su, dodatno, podržali te zahtjeve uvodeći svakodnevnu molitvu krunice i puta križa, na otvorenom, ispred filijalne Crkve sv. Leopolda. Molitveni prostor, kao i mjesno groblje prošireno za trideset i dva groba branitelja, prema sporazumima bi trebao doći pod srpsku upravu. Nakon jedne takve molitve na groblju, prekrivenom neuglaslim bojama umjetnog cvijeća, zatičemo desetke žena u crnini. Kata Arlović, nad grobom svog sina Ante, poseže za njegovom fotografijom i ljubeći je uzdiše: "Da sam prije otišla, bilo bi mi ko da sam ostavila kocku šećera, a kako ću sad, 'vako tebe ostaviti... sine moj". "Ovo je gore nego prije", dodaje Luca Oršolić, "Tlak ti skoči na 180. Nit se jede, nit pije..." Kata Topić, kojoj je sin poginuo na prvoj crti, a muž kao civil, misli da jedino Bog može pomoć: "Bićemo sami, kako smo se i naučili", dodaje nakon stanke odvažnije. I tako od groba do groba. U župnoj crkvi Imena Marijina u Boku, na vidljivom mjestu ploča s fotografijama i imenima 73 smrtno stadala župljanina. Pažljiviji pogled nalazi sijaset dokaza da je sve rađeno s puno brige i poštovanja. Župnik i bosanskošamački dekan don Marko Hrskanović izražava nevjericu da trećina župe može "biti precrtana". "Tražimo da se to na ljudski način riješi. Ako već nekuda linija mora proći, neka prođe na pravedan način". Što će savjetovati vjernicima ako ipak tako ostane? "Crkva ne preže ni od kakvih opasnosti. Više je to pitanje razboritosti. Nikakva prenagljivanja nisu dobra. Sve ćemo činiti da se nadvlada sukob. Vatikan uspostavlja diplomatske odnose, jer ne želi potcijeniti naše žrtve. Crkva želi uspostaviti odnose na evanđelju, na Božjoj volji, na bratstvu u Bogu, a ne komunističkom ili švercerskom bratstvu", odgovara don Marko uvjeravajući nas da će ostati u svojoj župi. Tražeći dalje odgovore rano ujutro stižemo u Mahalu, selo tik do Orašja, i kucamo na vrata obiteljske kuće člana Predsjedničkog vijeća Herceg-Bosne Ive Živkovića, koji se kasno noću vratio iz Mostara sa svježim vijestima. U toj maloj sredini, takvu nepristojnost nam ne uzimaju za zlo i nakon što se malo pribrao, Živković nam odgovora da su vlasti predočile državnoj komisiji zahtjeve za korekcije zemljovida na tom području, te da je predsjednik Zubak obećao da će se osobno oko toga zauzeti. "Vjerujemo da će se taj slučaj, kao i slučaj Jenjića, uspješno okončati, a taj postupak završava 20. ožujka. U Oštroj Luci žive naši ljudi, oni su je vojno obranili i takvo se selo ne može podijeliti po glavnoj cesti", dodaje Živković. "Unatoč nepovoljnim političkim okolnostima i stalnoj vojnoj presiji uspjeli smo obraniti ove dijelove Posavine. Daytonskim sporazumom nismo ni izdaleka zadovoljni, ali koliko su Srbi inzistirali na ovomu najbolje govori da su Odžak dali tek za puno veći prostor Šipova i Mrkonjić Grada. Vjerujem da sve nije završeno, za nas je u ovom trenutku važno da u novoj administrativnoj podjeli Federacije BiH ostanemo kanton, gdje ćemo svim demokratskim sredstvima nastojati omogućiti povratak u bosansku Posavinu onima kojima ona i pripada", dodatno objašnjava Živković. Na povratku prolazimo kroz Tolisu, pored zgrade prve osnovne škole osnovane u Bosni i Hercegovni (1823.) i franjevačkog samostana čiju su trobrodnu crkvu upravo napuštale rijeke vjernika. Gvardijan fra Marko Oršolić ml. zadovoljno potvrđuje da župa broji 12 tisuća vjernika."Sve je lakše kad ljudi ostanu", kaže. Jedan od njih dodaje: "Ovako ti je prije rata bilo u cijeloj Posavini". (Hina) li mć 271026 MET feb 96