HERALD, 23. XII., KOMUNIZAM

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=23. XII. 1997. Ž3=Komunizam je od početka bio masovno ubojstvo "Knjiga 'Le Livre Noir du Communisme' ('Crna knjiga komunizma'), objavljena prošlog mjeseca u Parizu, izazvala je raspre. Uredio ju je ugledni povjesničar francuskog komunizma Stephane Courtois. Knjiga na 800 stranica daje prikaz zločina komunističkog režima u svijetu; skupina znanstvenika do stravičnih je pojedinosti zabilježila i analizirala komunističke zločine", piše direktor newyorškog Instituta Remarque Tony Judt. "Činjenice i brojevi, neki već dobro poznati, a drugi tek potvrđeni u zasad nedostupnim pismohranama, neosporni su. Mit o utemeljiteljima dobrih namjera - dobrom caru Lenjinu kog su izdali njegovi zli nasljednici - zauvijek je napušten. Nikad više nitko neće moći pričati o neznanju ili nesigurnosti u vezi zločinačke prirode komunizma, a oni koji su počeli zaboravljati bit će prisiljeni opet se prisjetiti. O knjizi se ljutito raspravljalo u Europi, s tim da su neki od suradnika zažalili zbog svojeg sudjelovanja. To je stoga što g. Courtois u svojem uvodu tvrdi, kako više ne možemo inzistirati na konvencionalnom razlikovanju komunizma i nacizma, koje odvaja Hitlerovu državu kao jedinstveno užasan režim, s kojim se ništa ne može usporediti. Upravo one značajke nacizma, koje smatramo najodbojnijima, pokazale su se endemičnim u komunizmu od njegovog početka. Došlo je vrijeme, kaže on, da se priznaju masovni zločini, sustavni zločini, zločini protiv čovječnosti koji su u jednakoj mjeri obilježili oba sustava. 'Nedavno isticanje jedinstvenosti genocida Židova, usredotočenje pozornosti na izniman zločin, zamagljuje doživljavanje stvari istog reda u komunističkom svijetu.' G. Courtois ima snažne dokaze. U nekoliko desetljeća, komunistički je poredak ubio desetke milijuna ljudi. Procjenjuje se da je u Sovjetskom Savezu smrtno stradalo oko 20 milijuna ljudi. U komunističkoj Kini taj broj možda iznosi 65 milijuna, a u Kambodži, Sjevernoj Koreji, Vijetnamu i istočnoj Europi 6 se milijuna smrti izravno može pripisati postupcima komunističkih vlada. Ta masovna ubojstva nisu bila slučajni nusprodukt pogrešne politike, već rezultat svjesnog, ponekad genocidnog proračuna. Do ožujka 1918., Lenjinovov je boljševički režim, tad samo pet mjeseci star, svjesno ubio više svojih političkih protivnika nego što je to u čitavom prethodnom stoljeću učinila caristička Rusija. Godine 1932. i 1933. glad koju je Staljin namjerno izazvao u Ukrajini uništila je oko 6 milijuna muškaraca, žena i djece. Kategorije ljudi, stvarne ili zamišljene ('Kozaci', 'kulaci', 'buržuji', 'reakcionari') namjerno su ubijane samo zbog tog što su bile to što su bile. Koncentracijski logori, prisilni rad i teror bili su uzdignuti do sustava vladanja. Komunizam je ratni jezik i uvjete prebacio na ideološku civilnu 'frontu', dok je moderna radikalna politika naslijedila paravojni jezik beskrajnog 'sukoba'. Započeo je stalni građanski rat partijske države protiv društva. Njegov je cilj bio atomizirana jednodušnost - od nacizma drukčija jedino u svojem zazivanju 'klase' umjesto 'rase' te u svojim osobitim eufemizmima. Nacisti su nad beskorisnim ljudima koje su ubili primjenili 'specijalni tretman'. Komunisti su 'likvidirali' one koje je povijest, u njihovim očima, već osudila. Masovna ubojstva nisu bila nenamjerna posljedica, već su od početka predstavljala dio projekta. 'Pismohrane, i brojni svjedoci', piše g. Courtois, 'potvrđuju da je teror od početka bio temeljna značajka.' Komunizam je počeo ranije, trajao duže i pokrio više kontinenata nego nacizam, objašnjava on. 'Činjenica je da su komunistički režimi počinili zločine koji su utjecali na oko 100 milijuna ljudi, u usporedbi sa 25 milijuna pogođenih nacizmom.' Zašto toliko njih, uključujući i neke od Courtoisovih kolega znanstvenika, uzmiče pred njegovim zaključcima? Djelomično stoga što smo još uvijek nasljednici pobjedničkog saveza s komunistima koji je porazio Hitlera. A djelomično i stoga što je toliko mnogo ljudi dobrih namjera izvan dosega komunizma imalo duboku potrebu vjerovati u njega i braniti ga. (...) Liberalnoj intelektualnoj ljevici Zapada, i to ne samo u Parizu, teško je napustiti svoja sjećanja i iluzije, da bi se pomirili s tim da nisu bili ništa mudriji niti bolji od mnogih inozemnih simpatizera fašizma iz tridesetih. Jer to je najotpornije iskušenje od svih - razlučiti komunizam od drugih političkih zala, njegovom vrlinom samopredstavljanja kao puta, kako god grbavog, do ljudskog oslobođenja. To su loši razlozi za poricanje zaključaka g. Courtoisa. No postoje bolji. Glavno oružje svjetskog komunističkog masovnog ubojstva, statistički govoreći, bila je glad koju je izazvala država. Je li to analogno rasnom genocidu? Je li 'komunizam' ono što povezuje i objašnjava djela Lenjina, Staljina, Maoa, Kim Il Sunga, Pol Pota i akolite u Afganistanu, Etiopiji, Angoli, Poljskoj i drugdje? Naizgled, da, no u praksi, kambodžanski masakri, da uzmemo samo jedan slučaj, imaju mnogo više zajedničkog sa strahotama Ruande i Bosne nego sa Staljinovim tajnim, paranoidnim, ciljanim čistkama. Priča o ljudskoj okrutnosti u našem vremenu previše je zamršena da se obilježi samo ideološkim oznakama, bile one 'ljevica' ili 'desnica'. I dok su 'kulaci' ili 'buržuji' arbitrarne kategorije koje one koje ih rabe ovlašćuju da ubijaju i muče koga god žele, upravo njihova arbitrarnost također dopušta redefiniranje, 'preodgoj' ili blagost, na način koji nije bio dostupan ljudima definiranim rigoroznim kriterijima nasljeđene rase i ubijanim zbog nje. S točke gledišta prognanih, poniženih, mučenih ili ubijenih žrtava, naravno, svejedno je. A u tužnoj priči našeg stoljeća, komunizam i nacizam su, i uvijek će biti, nemoguće razlikovati. Trebalo je dugo da se nauči ta lekcija, i to opravdava potpuno odbacivanje stare i ponovno pisanje povijesti našeg vremena. No moramo imati na pameti ključni analitički kontrast: postoji razlika između režima koji uklanjaju ljude u nehumanom slijeđenju arbitrarnih ciljeva i onih čiji je cilj samo uklanjanje.' 240233 MET dec 97