NJEMAČKA - FAZ - HRVATSKA VLAST - 15. XII.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG Ž2=15. XII. 1997. Ž3=Koga troši vlast u Hrvatskoj "Vlast se troši. Talijanski političar i književnik Giulio Andreotti znao je još više: vlast troši onoga tko je nema, napisao je prije nekoliko desetljeća. U Hrvatskoj se može promatrati oboje. Očite su istrošene površine hrvatske vladajuće stranke 'Hrvatske demokratske zajednice' (HDZ) predsjednika Tuđmana koja je 1989/1990., više kao narodni pokret nego kao stranka, oslobodila Hrvatsku od lenjinizma i Jugoslavije. Otada je, kao jedini vlasnik vladajuće vlasti, dobila i neke manje lijepe crte. Iz sve gušće magle sumnje na korupciju kristaliziraju se slučajevi korupcije za kazneno pravosuđe. U Osijeku u istočnoj Slavoniji Tuđman je srušio regionalnog vladara, župana i HDZ-ovog županijskog predsjednika Glavaša zbog možebitne upletenosti u jednu takvu aferu i zbog javnog ponižavanja zagrebačke vlade. U Varaždinu je morao otići zapovjednik vojnog okruga koji se u svojem glavnom stožeru navodno ponašao poput despota. Na općinskim izborima u nizu gradova na Jadranu HDZ je izgubio od izbornih koalicija oporbe. U zagrebačkom parlamentu, Saboru, svoju apsolutnu većinu zahvaljuje izbornom zakonu kojeg je izradio za vlastite interese - u tome se mogao malo više orjentirati na zapadne države s parlamentarnom demokracijom. Omiljenost HDZ-a opada jednako kao i njegova unutarnja sloga - na putu punom zavoja, polako. Pri tome sve manje pravi politički, a sve više osobni interesi ili zajedništvo, ne samo regionalno porijeklo, obilježavaju raspoznatljiva grupiranja u stranci. Najveći oslonac HDZ ima u svojem predsjedniku, predsjedniku države Tuđmanu. Njegov ugled, moć koju posjeduje kao vrhovni poglavar države i njegov dominantan položaj u HDZ-u gdje nema ni suparnika ni protivnika, gdje danas osim Tuđman nema tako istaknutog vodećeg lika - sve to još najbolje priječi smanjivanje HDZ-a, najbolje ga čuva od habanja. Od oslobođenja Hrvatske od komunizma i od Jugoslavije, najznačajnija formacija u oporbi je 'Socijalno-liberalna stranka' (HSLS). Ona od 1990. slovi kao pravi protivnik HDZ-a, kao njezina prava protuteža, iako je proteklih godina postizala puno manje glasova birača i parlamentarnih mandata. Na predsjedničkim izborima u javnosti je davana važnost samo kandidatu HDZ-a kao Tuđmanovu suparniku. Socijal-liberali su uvijek bili snaga koja je sposobna jednog skorog dana sustići HDZ po naklonosti birača, pa ga čak i nadmašiti. No u Hrvatskoj je oduvijek postojalo mišljenje da se ta stranka previše fiksira na gradski milje da bi se mogla dalekosežno učvrstiti u seoskom svijetu; u najboljem će slučaju ostati stranka-dvadeset-posto. No sada se raskoljuje. Oko predsjednika stranke Gotovca i bivšeg predsjednika Budiše u brzoj su se polarizaciji stvorila dva približno jednako velika tabora. Stranački kongres koncem studenog/početkom prosinca trebao je donijeti odluku. Skupina oko Budiše pokazala se nešto većom. Gotovac je sa svojim pristašama napustio HSLS i radi na osnivanju nove liberalne stranke. Između Gotovca i Budiše, osim njihova dubokog osobnog animoziteta, ponajprije stoji različit odnos spram HDZ-a. Budiša ne isključuje suradnju s vladajućom strankom HDZ-om barem u općinama i mnogima ostavlja dojam da misli i na daljnje moguće korake u tom smjeru u daljoj budućnosti. Gotovac, naprotiv, odbija svaku vezu s HDZ-om i računa na saveze s drugim oporbenim strankama. Osnovna razlika u političkoj orjentaciji HDZ i HSLS-a može se lošije a ne ispravno opisati riječima 'nacionalna' i 'socijalna'. I HSLS zastupa hrvatske nacionalne interese, primjerice u politici prema Srbiji. S druge strane, HDZ ima jako socijalno krilo iz kojeg se povremeno čuju socijalnodržavne-socijalističke (ali ne komunističke) parole. 'Liberalna' je više kao obilježje različitosti. U HSLS-u također ima političara koji naginju dalekosežnom lijevom liberalizmu. S druge je strane, HDZ je u pitanju kažnjavanja pobačaja od početka slijedio permisivnu liniju. Danas se ne može sagledati što će biti s HSLS-om. No zbog razilaženja u kojima važnu ulogu ima osobno častohleplje i koja katkada podsjećaju na prizore između psa i mačke, neće izići ojačan. Zapravo bi Hrvatska seljačka stranka (HSS) mogla postati odlučujućom snagom u oslobođenoj Hrvatskoj. Najprije pod svojim karizmatskim vođom Stjepanom Radićem (na kojeg je 1929. u beogradskom parlamentu pucao jedan velikosrpski zastupnik od čega je i umro), kasnije pod njegovim - slabijim - nasljednikom Mačekom, branila se u kraljevini međuratnog doba protiv srpske politike gospodarenja. Seljačka je stranka tada bila velika narodna stranka Hrvata. G. 1989/1990., nakon svjetskoga rata i komunizma, nastala je ponovno. No najprije je dopala u krive ruke; time je izgubljeno puno dragocjenog vremena. Kasnije je njezin ugledni vođa Stipac umro nakon što je kratkotrajno vodio stranke. HSS nikada nije bio stranka samo za seljake, dvadesetih i tridesetih godina i u gradovima je imao puno pristaša. Smanjenje poljoprivrede nije moralo značiti i gubitak njezinog smisla opstanka. No nedostaju joj dojmljivi političari. U HSS-u se širi razorno nezadovoljstvo. Malo Hrvata vjeruje da će opet doživjeti svoje veliko doba. U zamahu se naprotiv može osjećati socijaldemokratska stranka (SDP). Nju vode bivši zagrebački reformski komunisti koji su na izmaku jugo-države bili visoki partijski ili državni funkcioneri, ali se u godinama 1989/1990. nisu suprotstavljali ukidanju komunizma i u srpskom su napadačkom ratu protiv Hrvatske bili uz svoju zemlju. Njihovi su birači na početku bili zamalo sami bivši komunisti; stoga se SDP i danas s razlogom obilježava riječima 'bivši komunisti'. Uz njih su s vremenom došli umirovljenici, nezaposleni, posebno loše plaćeni - ljudi iz slojeva koji su morali najviše trpjeti jer je Hrvatska iz jugo-doba izišla opljačkana, a iz srpskoga rata ponovno osiromašena; oni na slučajeve korupcije, zloporabe vlasti i loše administracije reagiraju osobito alergično. Tko su vođe SDP-a, kakvu ideologiju slijede, to mnogim takvim ljutitim biračima nije važno. SDP se na putu preko izbornih saveza s drugim strankama sve više probija u prvi plan. Neke stvari upozoravaju da bi postupno mogla postati najvećim protivnikom HDZ-a. Tada bi zauzela prostor koji HDZ, socijal-liberali i Seljačka stranka više nisu znali ispunjavati" - piše Johann Georg Reissmueller. 160150 MET dec 97