HERALD, 17. XI., HOAGLAND

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=17. XI. 1997. Ž3=Za globalnu energetsku politiku koja bi ograničila učinak staklenika "Ovo je priča o pohlepi, strasti, ovisnosti (o nafti sa Srednjeg istoka), opasnosti (od nuklearne snage), energetskim porezima ... Jesmo li privukli vašu pozornost? Dobro. Zapravo, ovo je priča o globalnom zatopljenju i promjeni klime, što je povezano sa svim gore spomenutim i još mnogo čim", piše Jim Hoagland. Na spomen globalnog zatopljenja, ljudi više ne uzvraćaju prazni pogled. Živahna, koristoljubiva politička debata zamijenila je mutne znanstvene proračune kao pokretačku silu u intenzivnom naporu da se međunarodnim dogovorom ograniči otpuštanje plinova za koje se čini da trajno štete zemljinoj atmosferi. Izgleda da danas imamo koncenuzus između svjetskih političkih vođa o postojanju 'primjetnog ljudskog utjecaja na globalnu klimu', na koju utječu plinovi kao što je ugljični dioksid, metan i dušični oksid. (...)" Hoagland najavljuje predstojeću konferenciju o globalnom zatopljenju, koja će se održati u japanskom Kyotu. "Istaknuti američki čovjek za pitanja promjene klime, pomoćnik ministra vanjskih poslova Timothy E. Wirth, nudi jezgrovit mozaik vladine filozofije i strahova: 'Ljudska bića povećavaju koncentraciju plinova u atmosferi, i to prvenstveno spaljivanjem fosilnih goriva - ugljena, nafte i prirodnog plina - te kroz brojne druge industrijske procese ... Od vremena industrijske revolucije u 18. stoljeću, koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi povećala se za 30%', a klima je zatoplila. G. Wirth i drugi strastveno tvrde da će se taj opasni trend eksponencijalno ubrzati u predstojećim desetljećima, dok se Kina, Indija i druge države u razvoju industrijaliziraju rabeći jeftine energetske izvore koji onečišćuju, osim u slučaju da se već sada dogovore i nametnu globalna ograničenja. Američki dužnosnici ministarstva financija, industrijski lobisti i države koje proizvode naftu, jednako žestoko tvrde da su ta predviđanja nepouzdana i pogrešna, dodajući da će ograničenja na ugljik oštetiti američko i svjetsko gospodarstvo." (...) Hoagland nastavlja da je Clinton sad prihvatio Wirthovu tezu da se svijet mora suočiti s potrebom za globalnom energetskom politikom koja bi vodila uporabu ugljena, nafte i nuklearne snage u budućnosti. "On se sad počinje zalagati za čuvanje energije i učinkovitost u vanjskoj politici. Njegovo odobravanje prodaje američkih nuklearnih reaktora Kini bilo je dobrim dijelom utemeljeno na wirthianskim argumentima po kojima se Kinu i Indiju mora uvjeriti da pređu s ugljena na učinkovitije energetske izvore poput nafte, plina i nuklearne energije. Povećavanje uporabe nuklearnih elektrana u razvijenom je svijetu neizbježan rezultat ograničenja koje g. Clinton traži u Kyotu. Radi se o bogatstvima u energetskom poslu, koja će nastati, ili će biti razorena; stoga se lobiranje zaoštrava. Europska je Unija u ispadu licemjerja napala uravnotežene Clintonove ciljeve, nazivajući ih nedovoljnima te istovremeno tvrdeći da se od zemalja u razvoju ne bi smjelo zahtijevati da sad prekinu s emisijama ugljika. Europsko pozerstvo otežava Kyoto više nego što je to potrebno. No ukoliko sastanak u Kyotu stvori novo razmišljanje o potrebi za državnom i međunarodnom energetskom politikom, smatrajte to uspjehom Clintonovog opreznog, no jasnog vodstva o tom pitanju." 180237 MET nov 97