NJEMAČKA - FAZ - AMERIKA I EUROPA - 8. XI.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG Ž2=8. XI. 1997. Ž3=Civilna sila ili svjetska sila "Još prije nekoliko godina dok je u Washingtonu vladao predsjednik Bush, Sjedinjene su Države europsko ujedinjenje dočekale s nepovjerenjem i skepsom. Bojale su se da bi ono što Europljani namjeravaju - odrednice unutarnje tržište ili Zapadnoeuropska unija (WEU) - moglo ići na teret američkog gospodarstva i vodeće sigurnosno-političke uloge Amerike i njezine nazočnosti u Europi. Odgovarajuće grubi bili su i američki demarši - treba pomisliti samo na Bakerove prigovore tada novom njemačkom ministru vanjskih poslova Kinkelu na temu europskog sigurnosnopolitičkog identiteta ranog ljeta 1992. u Lisabonu. Od nekog vremena Europljani čuju da iz Washingtona dolaze sasma drukčiji tonovi; novu pjesmu pjeva Clintonova vlada a isto tako i veliki zbor 'strategic community'. Sada integracija ne napreduje ni dosta brzo ni dosta daleko. Potvrda za to, među ostalim, je američki neprihvatljiv zahtjev da Europska unija u svojem idućem krugu proširenja uzme u obzir i NATO-vu saveznicu Tursku koja zbog svojeg geopolitičkog položaja na razmeđu Balkana, Bliskog Istoka i Kaspijskog bazena nedvojbeno dobiva sve veće značenje. (Europljani dijele prosudbu značenja Turske ali donose drukčije zaključke i pitanje članstva Ankare u EU žele prepustiti dalekoj budućnosti.) Izmijenjeno mišljenje u Sjedinjenim Državama dovedeno je do osjetljive točke zahtjevom da Europa Ameriku koja je ipak jedina supersila, globalnim interesima i velikom sposobnošću djelovanja rastereti u 'menadžmentu' svjetske politike i da se više ne ograniči samo na stabilizaciju kontinenta. U tom smislu analitički vrlo oštar profil zahtjeva narisao je savjetnik za sigurnost predsjednika Cartera Brzezinski na forumu 'Mjesto svijet - facit za XXI. stoljeće' kojeg su organizirali Frankfurter Allgemeine Zeitung i Njemački radio Berlin zajedno s Centrom za primijenjena politička istraživanja. Europa se ne bi smjela dulje zadovoljiti sa statusom 'dobrovoljlnog protektorata' Amerike nego bi morala postati 'pravi' partner. To znači: unutra bez zastoja prići proširenju i ubrzati političko ujedinjenje putem monetarne i gospodarske unije a vani kao velesila Europa stvoriti uravnoteženi transatlantski odnos. To nameće najmanje dva pitanja: jedno se odnosi na spremnost Europljana da kao svjetska sila širokih interesa preuzmu i globalnu odgovornost, a drugo na potrebu američkog rasterećenja. Jer ako su Sjedinjene Države jedina supersila i to ostanu u dogledno vrijeme, bar se na prvi pogled ne može vidjeti zašto bi trebale imati interesa promovirati Europu u doraslog i jednako rangiranog partnera. Jer takav jednaki rang s ciljem vojnog rasterećenja također, trajno ne bi mogao proći bez ravnopravnog sudjelovanja Europljana u odlukama 'Zapada'. Brzezinskijev odgovor na to imao je materijalnu i unutarnjepolitičku dimenziju. Tako Amerika unatoč svemu nije svemoćna; njezina moć nije dostatna da primjerice stabilizira nezgodne državne poretke u Africi preko srednje i istočne Azije, spriječi raspačavanje oružja za masovno uništenje, pomiri ustrajan razvitak sa značenjem okoliša. Osim toga Amerikanci ni sami nisu sigurni žele li igrati svjetskog policajca a ne radije - vojni - teret podijeliti na više ramena. Dvojba što će se zapravo dogoditi ako biračima između New Yorka i Los Angelesa jednom bude žao dati na raspolaganje onu vojnu silu poput primjerice one za labilnu stabilnost u Zaljevu o čijim sirovinama Europa i Japan neusporedivo više ovise nego Amerika i koja je nužna na Korejskom poluotoku, doima se kao jasna opomena Europljanima u urastanju u ulogu svjetskopolitičke odgovornosti da civilnu moć nadopuni instrumentom vojne. Nedvojbeno je da još uvijek ne može biti globalne stabilnosti bez vojnih sredstava, makar samo za zastrašivanje. No ako Europljani glede globalizacije tržišta, svojeg izvoza i sve veće povezanosti sve više slijede globalne interese - njima - još - nije jasno kako daleko treba sezati njihova vojna ruka. Njemački ministar obrane Volker Ruehe koji posljednjih godina njemačko općinstvo oprezno privikava na veći prostor djelovanja njemačkih oružanih snaga i Bundeswehru s puno angažmana daje nove zadaće, u Berlinu se u svakom slučaju nije dao odvratiti od shvaćanja da politički ujedinjena Europa ne mora postati svjetska vojna sila. Europljani 'višedimenzioniranoj' svjetskoj sili Americi ne bi niti konkurirali niti bi je trebali pokušati oponašati. Na Rueheov odlučan odgovor, barem za Bundeswehr, naišla je Brzezinskijeva zamisao da bi europske vojnike jednoga dana trebalo poslati i u Koreju ili El Salvador. 'Komplementarnu transatlantsku diobu rada' i ubuduće drži poželjnom i primjerenom te je inače podsjetio na to da su Sjedinjene Države iz vlastitog interesa angažirane u Europi, Aziji ili u Zaljevu. Te općenito: Europa je već sada 'strategijski partner' a Njemačka daje odlučan doprinos stabilizaciji srednje i istočne Europe, primjerice Rusiji. Dakako je dvojbeno hoće li se Amerikanci i američki birači s one strane iskušenja i prednosti unilateralne slobode djelovanja zadovoljiti s tim ograničenjima svojih saveznika. Utoliko više što, bez obzira na tragediju na Balkanu, veliki sadašnji i budući 'strategijski izazovi s međunarodnog dnevnog reda' ne nose imena europskih mjesta: srednja Azija, Kina, Koreja, Bliski i Srednji Istok, Sredozemlje. Ili imaju veze s širenjem oružja za masovno uništenje, fundamentalizmom, osiguranom opskrbom energije i blagostanjem. Tako unatoč ujednačenoj prosudbi svjetskog stanja i dalje ostaje nesuglasje o budućoj diobi zadaća. Nijemac Ruehe odbio je u Berlinu koncept svjetske vojne sile Europe, Amerikanac je stavio drugi uskličnik: 'Ako Europa želi biti pravi partner, mora postati velika, globalna sila s vojnom sposobnošću'. Za europski proces ujedinjenja kojem je već prije nekog vremena izmaknuo vodeći motiv, mogla bi se još pokazati perspektiva. Možda 'koncept svjetske sile' nudi odgovor na pitanje što je uopće 'finalitet' Europe. Možda je stvarno u tome skriven ključ za čvrsto transatlantsko zajedništvo budućnosti" - piše Klaus-Dieter Frankenberger. 100241 MET nov 97