SAD - INTERNATIONAL HERAL TRIBUBE, 8-9. XI. 1997.

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=8.-9. XI. 1997. Ž3=Američka arogancija? A što s europskim žicarenjem? "Stručno mjerenje temperature što ga je obavio moj kolega Bill Drozdiak (Int.Herald Tribune, 5. studenoga) pokazuje da Europu ponovno trese groznica, koja bi se mogla nazvati europskom groznicom, što se pojavi s vremena na vrijeme i stiša u jedva prikriveno nezadovoljstvo zbog ponašanja Sjedinjenih Država u svijetu. Ovaj put, izvanredan američki poslijehladnoratovski uspon, prvo je uočen, a potom optužen za izazivanje neosjetljivosti i arogancije te ponovno rađanje 'američkog imperijalizma'. Prema riječima francuskog komentatora, 'sada je bitno pitanje (ili jedno od bitnih) u odnosima između Sjedinjenih Država i njihovih eurospkih saveznika, hoće li Europa doći u iskušenje da iskoristi svoj ovisni položaj onim što bismo mogli nazvati europskim žicarenjem ili bilo čim drugim. Postupiti tako ne bi, dakako, bilo kolegijalno, da ne kažemo kako bi bilo nepristojno. Ali, svakako bi bilo poželjno da Europljani, kojima bi takav pristup najviše naškodio, više paze na riječi što ih upućuju Sjedinjenim Državama. U prekoatlantskim odnosima uvijek je bilo i ima razlika u tonu i naglasku, ako ne i u bitnim pitanjima. Uvijek ima pokušaja da se te razlike prikupe i prikažu kao obrazac, kao što to, čini se, sada rade Europljani. Ishod je gotovo uvijek mučan. Ono što se inače drži normalnim nesuglasicama u živahnim i nesavršenim, ali u biti duboko prijateljskim vezama najednom se percipira kao dokaz sve većeg i nepopravljivog udaljivanja ili nečega još gorega. Neke od razlika između Washingtona i njegovih saveznika strukturne su naravi - ugrađene - i zahtijevaju da im se stalno posvećuje posebna pozornost. Prva strukturna razlika leži u amričkoj nuklearnoj opremljenosti. Srećom, Amerikanci ne mašu okolo svojim raketama. Druga takva razlika proizlazi iz goleme gospodarske moći Amerike. Trenutačno se ta razlika povećala zbog očiglednog raskoraka između američkog uspona i europskog zastoja u otvaranju novih radnih mjesta i nesigurnog tijeka integracije Europe. Sve to Europi uzrokuje teškoće. Međutim, teško bi se moglo okriviti Ameriku zbog gospodarske politike koju je odabrala Europa kako bi se oporavila. U političkoj/vojnoj sferi, pritužbe Europljana zbog američkog samopouzdanja gotovo su smiješne. Ne vide li Europljani da je korist koju im donosi proširenje NATO-a važnija od svake ljutnje koju bi mogli osjetiti zbog američkog pristupa širenju? Pravi su problem znakovi povlačenja Europe iz saveza i okretanje Kontinentu. Bosna je dokaz A: Problem Bosne trebala je riješiti Europa, ali je (djelomično) rješenje postignuto zahvaljujući američkoj moći i diplomaciji. Zašto Europljani žele da se o tome ne govori, ostaje tajnom. U političkoj/gospodarskoj sferi trenutačno je pozornost usredotočena na prekoatlantsku svađu oko uvjeta u trgovini Zapada sa zemljama parijama. Europa je odlučila odbaciti uvjete što ih Sjedinjene Države postavljaju za tu trgovinu. Ali, zašto Europa mora umjetno napuhavati ono što je neslaganje glede sredstava u optužbu cjelokupnog globalnog stava Amerike - upravo u trenutku kad američka globalna moć nastoji spriječiti širenje utjecaja Sadama Husseina? To je poziv Americi da europsku politiku koja prvenstvo daje trgovini optuži ne samo zbog političke prosudbe nego i zbog nemorala. Za obje bi strane bilo bolje da razgovorima dođu do rješenja. Američka politika nije bez mane. Ona zna biti jednostrana na pogrešnom mjestu (financiranje UN) kao i na pravome mjestu, kad se saveznici povuku iz vojnih ili političkih nevolja. Dogovorima se može samo dobiti. Ali, europska politika i dalje iskušava strpljenje Amerike. Savezničke veze osobito su se istanjile u Zaljevu, izjavio je nedavno glasnogovornik državnog tajnika, "jer ljudi na koncu znadu da se mogu osloniti na Sjdinjene Države u obrani svjetskih interesa protiv Iraka.' Ali, nemojmo suviše mračno gledati na budućnost. Prekoatlantski odnosi često su se znali "zapetljati" a potom raspetljati, s učestalošću koja je u suprotnosti s očekivanjima pravocrtne politike. Nisu li još jučer Europljani zabrinuto pitali američke prijatelje hoće li Sjedinjene Države zadržati međunarodnu orijentaciju? Sada bi angažiranost, zahvaljujući republikanskom Kongresu, a osobito zahvaljujući demokratskom predsjedniku, mogla ovisiti o nekoj vrsti sporazuma, ali šira angažiranost ne bi. Europljanima bi ipak mogla pasti temperatura." - piše Stephen S. Rosenfeld 100241 MET nov 97