THE WASH. POST, 13. X., TRAJNI MIR JE BOSNA IZ TRI DIJELA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON POST Ž2=13. X. 1997. Ž3=Što poduzeti u Bosni? U rubrici za pisma čitatelja, član instituta Brookings u Washingtonu Michael O'Hanlon, osvrće se na članak 'U Bosni, strpljenja', objavljen u novinama 28. rujna: "Richard Holbrooke u svom članku uvjerljivo iznosi razloge za produžetak američke vojne nazočnosti na Balkanu i poslije lipnja 1988. No njegova obrana Daytonskog sporazuma izaziva manje odobravanja. Ostanu li američki vojnici u Bosni poslije lipnja slijedeće godine, trebalo bi to biti radi podupiranja mirovnog dogovora koji je u stanju preživjeti konačno povlačenje NATO-a. Najbolja je nada za trajni mir još uvijek podjela Bosne na tri dijela. Veleposlanik Holbrooke kaže da bi zagovornici podjele zapravo ozakonili etničko čišćenje. Ta izjava zanemaruje mučnu političku stvarnost. Zapad je ozakonio etničko čišćenje ne poduzevši ništa da spriječi masakre desetaka tisuća ljudi i progone stotina tisuća žitelja Bosne. Nadalje, teško da Dayton poništava etničko čišćenje. Nakon gotovo dvije godine nazočnosti snaga NATO-a na području, samo se mali postotak raseljenih osoba vratio svojim domovima. Pitanje je sad kako pretvoriti prestanak paljbe u Bosni u istinski mir. G. Holbrooke tvrdi da bi 'nametnuta podjela' vjerojatno vodila obnavljanju rata. No ispitivanja američke informativne agencije, ona ista na koje se g. Holbrooke poziva, također pokazuju da velika većina Hrvata i Srba daje prednost etničkoj podjeli (dok su Muslimani o tom pitanju podijeljeni). U tom svjetlu, podjela izgleda kao domaće rješenje sukoba, a multietnička Bosna kao pristup nametnut izvana. Također, podjela može uspjeti. Ona je uspjela Česima, Slovacima i Slovencima. Neki oblik podjele izbor je svih ključnih strana u sukobima Arapa i Izraelaca te indo-pakistanskim i britansko - irskim sukobima. To ne donosi uvijek uspjeh, no uspjeh je moguć. Nadalje, Dayton vjerojatno neće uspjeti. On drži neodrživo visoko muslimanske nade za ponovno naseljavanje izbjeglica i konačnu reintegraciju zemlje, a Srbe dovodi na rub paranoje zbog mogućeg gubitka teritorija osvojenih u ratu. Sporazum hini da tri neprijateljske naoružane snage mogu živjeti zajedno, u jednoj državi. Gdje je primjer takve nagodbe iz prošlosti? Nazočnost NATO-a tek privremeno potiskuje bosanske probleme; ona ga ne rješava. Potrebni su obnovljeni mirovni sporazumi - koji smanjuju očekivanja o povratku izbjeglica, izvlače obećanja svih strana da neće nastaviti etničko čišćenje, zahtijevaju neku vrst procesa protiv ratnih zločinaca u svakom entitetu te Muslimanima daju nešto više zemlje s prilazom moru i takozvanom bihaćkom džepu. Kombinacija vojne nazočnosti NATO-a i gospodarskih mrkvi i batina mogla bi potaknuti poštivanje novog dogovora. Tako značajni uspjesi veleposlanika Holbrookea i njegovih kolega ne bi otišli u vjetar." 140323 MET oct 97