THE WASHINGTON TIMES, 24. IX., NATO I BOSNA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=24. IX. 1997. Ž3=NATO i Bosna "Sljedeće će se godine Sjedinjene Države i njihove saveznice suočiti s dvije važne odluke", piše Lee H. Hamilton. "Parlamenti zemalja članica trebaju ratificirati proširenje NATO-a, a vlade moraju odlučiti o budućnosti mirovne operacije pod vodstvom NATO-a u Bosni, kojoj mandat istječe sljedećega lipnja. Ti problemi moraju se dobro sagledati i treba ih razmotriti odvojeno. Bosna neće odrediti budućnost NATO-a, a dugoročno, ni NATO neće odrediti budućnost Bosne. Kao prvo, velika je pogrješka povezivati budućnost NATO-a s uspjehom u Bosni. To je prevelik teret za NATO: on je obrambeni savez i nije zadužen za zadatke izgradnje države. Ništa što bi NATO ili Sjedinjene Države mogle učiniti neće prisiliti ljude u Bosni da počnu vjerovati jedni drugima te da opet žive zajedno. To ovisi o ljudima u Bosni i njihovim vođama. Kao drugo, uspjeh ili neuspjeh u Bosni nemaju mnogo veze s razlozima koji su motivirali članice NATO-a da prošire savez. Ti razlozi idu mnogo dalje od Bosne i Balkana. Oni su usmjereni na očuvanje stabilnosti i davanje sigurnosnih jamstava bivšim satelitima Rusije. Treće, neka vrsta međunarodne mirovne snage morat će ostati u Bosni i poslije lipnja 1998. Clintonova bi vlada već jednom trebala otvoreno priznati da je mirovna operacija u Bosni dugoročni zadatak koji zahtijeva više godina. Svaki vojnik i djelatnik u Bosni te sve naše saveznice u sklopu NATO-a reći će vam da će se povući iz područja učine li to Amerikanci; no rat će se u tom slučaju obnoviti. Preuranjeno povlačenje mirovnih snaga formula je koja jamči povratak rata. Kao četvrto, prerano je da odbacimo Daytonsku viziju multietničke Bosne te da ju proglasimo osuđenom na propast. Dvije godine koje su protekle od potpisivanja Daytona mogu se činiti dugim razdobljem za Amerikance, no na Balkanu je to samo kratki trenutak. Neki predlažu podjelu, kao bolju alternativu od Daytona, no taj put nije ni mudar ni realan. Podjela danas ne može biti provedena bez još većeg nasilja i rata. Baš kao što mnogi bosanski Srbi i Hrvati ne žele živjeti u ujedinjenoj, centraliziranoj Bosni, tako ni mnogi Muslimani u Bosni ne žele vidjeti podijeljenu Bosnu. Pregovarati o podjeli i napuštanju Daytona u ovom trenutku nije ni upola tako lako kao što nam zagovornici te ideje sugeriraju. Podjela, kad bi i bila moguća, neće ni u kojem slučaju smanjiti potrebu za mirovnom operacijom ili ubrzati dolazak dana kad će se NATO snage moći povući s područja. Upravo suprotno; podjela bi mogla značiti da takve snage moraju ostati na području sljedećih nekoliko desetljeća, radi nadgledanja nestabilnih i nepostojanih granica. Mirovne snage NATO-a ne mogu i ne bi smjele ostati zauvijek u Bosni. Ukoliko Dayton ne uspije, tada bi moglo biti neophodno da se za nekoliko godina jednostavno upita stanovnike Bosne kakvu budućnost žele za svoju državu, a to bi se moglo učiniti putem referenduma. Mogao bi to biti jedini pošten i demokratski izlaz. No prerano je da se to pitanje pokrene već sada. Na posljetku, moguće je da ni Dayton, ni podjela, ni bilo koje drugo rješenje ne mogu Balkanu donijeti trajni mir. Nekad čak ni veće sile ne dobiju ono što žele, bez obzira na uložene napore. Jugoistočna Europa stoljećima doživljava pobune. Mi ne možemo nametnuti trajno rješenje ako se narod Bosne tome odupire. Neuspjeh u Bosni bio bi tragedija za ljude iz tog područja i korak natrag za nas i naše saveznice. No savez će opstati, kao i njegovo proširenje. Mnogo su puta predviđali pad NATO-a - to je primjerice učinio i Henry Kissinger, prije 40 godina. No zajednički politički, gospodarski i sigurnosni interesi saveza duboki su, pa čak ni gomila bosanskih problema ne bi trebala - i neće - potopiti savez." 250121 MET sep 97