NJEMAČKA - FR - DAYTON - 11. VIII. 1997.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER RUNDSCHAU Ž2=11. VIII. 1997. Ž3=Daytonska kuća "Potpornji se već mrve, zidovi su, to se sada zaključuje, građeni heravo a temelj je na živom pijesku. Misli se na kuću Daytona u kojoj bi poslije bosanskoga rata i dalje trebali zajedno živjeti Hrvati, Muslimani i Srbi; iako na odvojenim katovima. Građevinsko bi redarstvo odavno zatvorilo zgradu, nu međunarodna diplomacija ne zna za nadzornike. Sasma suprotno, ona slavi 'arhitekte' mirovnih sporazuma poput američkog posebnog izaslanika Richarda Holbrookea čak i onda kad su na putu zbog popravka svojega djela. Ništa protiv graditelja Richarda Holbrookea. On je u nekadašnjoj Jugoslaviji postavio zgradu gdje su drugi prije njega samo iskopavali rovove i postavljali nasipe. On je restriktivne građevinske propise iskoristio do kraja i od svojeg tvoriva napravio najbolje. Nu Balkan je ipak varljivo građevinsko zemljište. Što se tamo - kaži SAD - može htjeti? Primirje kakvo je donio mirovni sporazum iz Daytona. A zatim? Za Washington tu postoje tri opcije: oko osam tisuća američkih vojnika poslije 30 mjeseci djelotvorne nazočnosti u Bosni povući točno u ljetu 1998., otpisati troškove od skoro 8 milijardi dolara i bivšim zaraćenim stranama na bojnom polju prepustiti da stvore novi poredak. Svakako postoje argumenti za takav kratak rat a može ih se čuti u Sarajevu kao i u Beogradu u krugovima srpske oporbe. Po njima Muslimani za malu državu sposobnu za život trebaju više teritorija i nove prirodne granice. Oni koji govore o moralu, moraju misliti na to da već aranžman iz Daytona počiva na prethodnom - i od strane SAD potpomognutom - munjevitom ratu hrvatsko-bošnjačkih vojska. Nu novi bi rat u Bosni u SAD-u dodatno ugrozio sljedeće godine ratifikaciju proširenja NATO-a na Istok. SAD se obvezuju - i nagone Europljane - na dugotrajnu nazočnost postrojba u Bosni kako bi nacionalistima na sve tri strane pokazali svoju odlučnost glede Daytona. Može li predsjednik Clinton trajnu politiku u Bosni provesti unatoč otporu Pentagona i američkog kongresa? U to poslije pet godina oportunističkoga kolebanja neka vjeruje tko želi. Treća opcija: SAD prihvaćaju da Holbrookeovo djelo nije prikladno za prilagodbu pučanstva Bosne i počinju nove pregovore o pravom miru. Osim toga bi Zapad morao znati što želi u Bosni: multietničku cjelovitu državu čije onemogućavanje jučer u Brčkom i danas u Jajcu a sutra u Vogošći, prihvaća. Ili diobu zemlje na etnički čiste minidržave što je zapadna politika dosad definirala kao poraz vlastitog angažmana. Nu umjesto da se odluče, radije i dalje petljaju. I Dick Holbrooke u svojoj najnovijoj misiji. Za popunidbu veleposlaničkih mjesta Bosne i Hercegovine iznudio je suglasnost: jer smirivanje te simbolične svađe nijednog sudionika ništa ne košta. Zajedničke valute naprotiv neće ni dalje biti: jer bi tada ratni profiteri mogli manje pljačkati svoje korumpirane države. Holbrooke je u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu dao ponovno potpisati da se umjesto kućnog reda iz Daytona konačno pod prijetnjom može provesti racija. I to od strane tobožnjih jamaca demokratskog poretka koji su zapravo njegovi grobari. Baš to je veliki nesporazum zapadne politike: da bi pučanstvo moglo mirno živjeti u istoj kući s (ratnim) zločincima. Bez njihove uhidbe u Bosni neće biti mira, sve opcije američke politike u Bosni mogu stvoriti samo nestabilne i nesigurne odnošaje. Kuća Daytona će opstati samo ako se palikuće nacionalnoga ludila uskoro nastane u vatrootpornoj dogradnji suda UN-a u Den Haagu. S bosanskim srpskim vođom Radovanom Karadžićem kao pokretačem na Palama i Hrvatom Darijem Kordićem kao začetnikom novih protjerivanja u Jajcu ne treba uopće razmišljati o razgradnji ili pregradnji. Uhidba ne dvojice nego svih 75 vjerojatnih i u tajnom popisu traženih ratnih zločinaca bilo bi početak. Ili će se postrojba SFOR-a okušati u stvaranju mira ili će kuća Daytona postati ruševni spomenik svih velikih geopolitičkih zamisli devedestih godina: peacekeepinga, jedinstva Europe, novog prekoatlantskoga poretka i proširenja NATO-a na Istok" - piše Rolf Paasch. 120240 MET aug 97