BBC - TISAK, 22. VII.

Ž1=BRITANSKI RADIO - BBC Ž2=22. VII. 1997. Ž7=Pregled tiska Svi listovi i danas se bave novonastalim stanjem pošto je jučer nastupilo novo primirje Irske republikanske armije u Sjevernoj Irskoj. stranka sjevernoirskih protestanata, ulsterski unionisti, neće odustati od svestranačkih razgovora o budućnosti pokrajine, sad kad je u njih prihvaćena stranka Sinn Fein, političko krilo IRA-e. Unionisti koji se zalažu za ostanak Sjeverne Irske u sklopu Britanije traže pismena jamstva da će gerilske organizacije početi predavati oružje za vrijeme svestranačkih razgovora. Ako bi se ulsterski unionisti povukli iz razgovora, oni bi postali besmisleni. No vlade Britanije i Irske Republike sad imaju pričuvni plan. U tom slučaju nastavili bi se posredni razgovori u kojima dvije strane ne bi sjedile za istim stolom. Rezultati tih razgovora bili bi zatim stavljeni na referendum u Republici Irskoj i u Sjevernoj Irskoj. Britanska vlada možda će danas pokušati udobrovoljiti unioniste dodatnim pismom objašnjenja, slično kao što je učinila kad je nagovarala Sinn Fein da ishodi primirje IRA-e. No unionisti kažu da će glasovati protiv vladina prijedloga u parlamentu ako se u nj ne unesu znatne promjene. U međuvremenu je vlada izjavila kako se ne mogu mijenjati dva roka: za početak razgovora 15. rujna i za svršetak razgovora u svibnju sljedeće godine, zaključuje list. U The Financial Timesu čitamo da unutarnji sukob u vodstvu bosanskih Srba, pošto je u nedjelju iz Srpske demokratske stranke istjerana predsjednica Biljana Plavšić prijeti raskolom u srpskom entitetu i mogao bi ugroziti Daytonski mirovni plan. Sukob Biljane Plavšić i Radovana Karadžića dostigao je vrhunac u razdoblju niza bombaških napada na snage NATO-a, nakon nedavne operacije hvatanja srpskih optuženika za ratne zločine u Bosni. Ishod borbe za prevlast u srpskom političkom vrhu ostaje nejasan jer je gđa Plavšić i dalje predsjednik i s tog položaja može biti svrgnuta samo referendumom. Iako je ona kritizirala srbijanskog predsjednika Miloševića i izazvala bijes Karadžića, i dalje je ostala u znatnoj mjeri popularna među članovima Srpske demokratske stranke, a osobito u svom uporištu, u Banjoj Luci. U međuvremenu se Karadžićevi pristaše ukopavaju na Palama. NATO oprezno podupire Biljanu Plavšić i njezino ustavno pravo da raspusti srpsku skupštinu i sazove nove izbore u rujnu, no zapadni službenici svjesni su toga da je ona tvrdokoran srpski nacionalist i smatraju je samo manjim zlom u srpskom vodstvu jer ona i dalje oklijeva u poticanju Daytonskog mirovnog sporazuma, zaključuje The Financial Times. Isti list objavljuje i napis ekonomista Robina Daviesa iz međunarodne krizne skupine koja ima svoj ured u Sarajavu u kojemu se autor zalaže za to da se gospodarska pomoć Bosni uvjetuje primjenom Daytonskoga mirovnog sporazuma. On kaže kako je Bosna daleko od trajnog mira, 19 mjeseci nakon početka međunarodne mirovne misije ondje. Daytonski sporazum ne primjenjuje se u praksi. Mnogi ljudi na terenu pitaju se je li Zapad još uvijek odlučan u primjeni civilnih odrednica Daytona. No ako međunarodna zajednica nije izgubila vjeru u Dayton, moraju se naći novi načini primjene sporazuma. Donatori ulažu goleme količine novca u obnovu Bosne bez ikakvih uvjeta. No da bi se disciplinirali neposlušni u Bosni, treba primjenjiti uvjerljivo sredstvo, smatra Robin Davies. Masovna vojna intervencija isključena je nakon sloma Ujedinjenih naroda u Somaliji. Jedino realističko sredstvo je ekonomske prirode, a budući da sankcije presporo postižu učinak, najdjelotvornije sredstvo je tzv. ekonomska uvjetovnost. To znači upotreba ili prijetnja upotrebom financijskih instrumenata koji će promijeniti materijalne uvjete za stavove, ili - jednostavno rečeno, davanje ili uskraćivanje pomoći i zajmova. Uvjetovanost ima četiri jasne prednosti: neposredan učinak, elastičnost, jasnoću cilja i nisku cijenu. Iako Biljana Plavšić ima ekstremne nacionalističke poglede, ona je legitimno izabrana, kaže dalje Davis. Ako bi ona bila svrgnuta ne bi to bilo katastrofalno samo za vjerodostojnost međunarodne misije u Bosni već bi dalo zeleno svjetlo onima koji žele stvoriti neovisnu srpsku državicu. No većina ljudi u Bosni u teškom je ekonomskom stanju. Nezaposlenost prijeti socijalnim previranjima, pa se politički vođe ne usuđuju usporiti gospodarski oporavak. Ponajprije vlasti u Bosni treba prisiliti da odmah osiguraju slobodu kretanja, jedinstveno imovinsko zakonodavstvo i predaju optuženih ratnih zločinca. Drugo, mora se jamčiti siguran povratak izbjeglicama te zaustaviti uništavanje kuća i raspirivanje ekstremne propagande. I na kraju, ratne zločince treba hvatati gdje god postoje jasni dokazi da oni i dalje imaju vlast. Te mjere moraju se brzo provesti jer će inače međunarodna intervencija na području bivše Jugoslavije propasti poput one u Kambodži. Ako se ne poduzme akcija, postat će jasno da međunarodna zajednica više nema vjerodostojne opcije, a onda će biti teško uvjeriti građane zapadnih zemalja da i dalje treba pružati bezuvjetnu pomoć, što bi moglo izazvati katastrofu u Bosni, zaključuje Robin Davis u The Financial Timesu. predsmrtnom hropcu američke središnje obvještajne agencije CIA-e koja se teško snalazi nakon prestanka hladnoga rata. List navodi mišljenje demokratskog senatora koji smatra da je u određenom smislu CIA već raspuštena. CIA je imala sedam direktora u šest godina. To nije organizacija već institucionalni kolaps, kaže senator. U nedavno objavljenoj dokumentarnoj seriji 'Tajni ratnici Amerike' navode se stvari o CIA-i za koje su obični američki građani dosad smatrali da su toliko prekomjerne da ne mogu biti istinite. CIA je organizirala puč u Guatemali 1954. zato što je njezina demokratski izabrana vlada razljutila jednu američku tvrtku za promet voćem koja je slučajno bila povezana s tadašnjim američkim državnim tajnikom i direktorom CIA-e. Poticala je državne udare koji su doveli na vlast šaha u Iranu i Augusta Pinocheta u Čileu. Organizirala je sumanute atentate na Fidela Castra, seljacima u Laosu davala je dolar za svaki par ušiju s glave ubijenog komunista itd. U obavještajnim analizama danas se nameće zaključak da je hladni rat poslužio CIA-i kao paravan iza kojega je skrivala svoje ludosti i promašaje o čemu se tek u punoj mjeri saznalo pošto se 1994. otkrilo da je istaknuti službenik CIA-e prodavao informacije Rusima zbog čega je stradalo najmanje deset CIA-inih obavještajaca. Najveća opasnost danas za CIA-u ne prijeti od komunizma, terorizma ili nečega drugoga izvan američkih granica već iznutra, a najuvjerljivije iz usta njezinih bivših direktora koji su zaključili da je razlog njezina postojanja u najmanju ruku nejasan a možda niti ne postoji. Jedan od njih smatra da Sjedinjene Države moraju osnovati sasvim novu tajnu službu. U jednom nedavnom govoru sadašnji direktor CIA-e izjavio je neobično otvoreno: Mi smo zbunjena organizacija, žudimo za stabilnošću. Možda je htio reći kako će ta zabuna prestati i nastupiti stabilnost tek kad CIA izdahne, zaključuje 230138 MET jul 97