US 23. XII.CSM CASTRO

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 23. XII. 1998. Castrov zahrđali državni brod zreo je za spašavanje "Prije četrdeset godina, 1. siječnja 1959., Fidel Castro je preuzeo vlast na Kubi. Danas je njegov državni brod stara hrđava kanta zahvaćena olujom koji je sam izazvao", piše Richard C. Hottelet. "Putnici su očajni, no g. Castro se još drži, nepopustljivo kormilareći u svom smjeru. Njegova je namjera samo ostati na površini i privući pomoć. U tome je uspješan. Sjedinjene su Države u međuvremenu doživjele neuspjeh u pokušaju da se riješe njega i njegova poretka. Zapravo, američka politika dala je Castru bauk, jenkijevsku prijetnju kojom se on služi da opravda tlačenje i zastrašivanjem natjera svoj narod na poslušnost. (...) Dvadeset četiri američka senatora, i demokrata i republikanaca, pisali su predsjedniku Clintonu, tražeći od njega da stvori dvostranačko povjerenstvo koje bi ponovno razmotrilo američku politiku prema Kubi u svjetlu 'važnih promjena u svijetu'. Oni navode Pentagonov ovogodišnji zaključak da Kuba nije sigurnosni rizik za ovu zemlju, nedostatak milijarda godišnje sovjetske pomoći Kubi 1991., i 'povijesni posjet Pape Ivan Pavla II' Kubi prošlog siječnja. Senatori nemaju određenih prijedloga, no njihova je očita svrha da podupru one koji rade na demokratskom preobražaju Kube. To nije brz proces. Papin posjet povećao je Castrov ugled, a Papa je otvoreno kritizirao američki gospodarski embargo. Kanadski premijer Jean Chretien uskoro je stigao u Havanu. Španjolski kralj Juan Carlos, ugledna osoba u hispanskom svijetu, dolazi sljedeće godine. Karipske i srednjoameričke zemlje obnovile su svoje diplomatske odnose s Kubom. Godišnji ibersko-američki summit 21 zemlje sastat će se u Havani 1999., kad će se ondje održati i Konferencija južnoameričkih biskupa. Moglo bi se činiti da je Castro velik pobjednik, no igra nikako još nije završena. Papa Ivan Pavao na Kubu nije došao da bi se sukobio s komunističkom državom već poradi zahtjeva da se Crkvi dopusti obavljanje uobičajenih funkcija u građanskom društvu: vjerske, moralne i humanitarne. Castro bolje nego itko zna kako je to subverzivno, i on se tome opire koliko može. Crkvene škole, koje je revolucija zatvorila, i dalje su zatvorene. Zahtjev za tiskarom nije odobren (iako su fotokopirni aparati koje su darovali njemački biskupi stavili u optjecaj 30.000 preslika Papinih molitava na Kubi). Caritas, rimokatolička agencija za socijalnu skrb, znatno je proširila svoj rad, oblačeći i hraneći siromašne i beskućnike (koji službeno ne postoje). No djelovanje sirotišta i skrovišta je zabranjeno. Policijska snaga poretka nije izazvana, no ljudi se manje boje države koja je gospodarski i moralno bankrotirala. Ovogodišnji prinos šećera desetljećima nije bio slabiji, a šećerna industrija glavna je kubanska industrija. Vlada sad više nego ikad ovisi o prihodu od turizma. Novčane pošiljke iz inozemstva, nekih 800 milijuna dolara godišnje (uglavnom od Sjedinjenih Država) vitalne su za gospodarstvo. Američki je dolar jedina vrijedna valuta na Kubi. Obroci hrane smanjeni su na razinu podhranjenosti, a prosječna obitelj može živjeti samo ako na neki način može nabaviti dolare. To 'na neki način' uključuje prostituciju, u kojoj je vlada barem tihi partner. Seksualni turizam, 'turistički paketi' za muškarce, čine oko jednu šestinu ukupnog turizma, procjenjuje se. Broj prostitutka u hotelima je vrlo uočljiv. Nije čudo da se ljudi, pa i mnogi mladi, u potrazi za smislenim sadržajem u svojim tmurnim životima okreću vjeri. Iako je prošle godine dopušteno zakonito iseljavanje 26.000 ljudi u Sjedinjene Države, a ovogodišnja kvota je otprilike ista, ljudi još pokušavaju pobjeći u čamcima. Američka je politika donijela samo gorke plodove. Vrijeme je da se vlada, ako nije posve sputana pritiskom na Predsjednika, priključi Kongresu u pokušaju njezina mijenjanja."