FR 26. XI.LIBERATION BADINTER O PINOCHETU

FRANCUSKA LIBERATION 26. XI. 1998. "Napredak" za međunarodno pravosuđe Novinarka lista Dominique Simonet razgovarala je s Robertom Badinterom o mogućnostima suđenja Pinochetu i stvaranja stalnog međunarodnog suda. "Robert Badinter, odvjetnik i ministar pravosuđa od 1981. do 1986. i predsjednik Ustavnog suda od 1986. do 1995. godine, već se godinama zalaže za stvaranje međunarodnog kaznenog pravosuđa. - Koliki je domet odluke britanskog Doma lordova? = Ta je odluka vrlo važna. Činjenica da Dom lordova kaže da nema zapreka za uhićenje nekog bivšeg diktatora čije izručenje zahtijeva neka strana država, zbog mučenja, zatočivanja i ubijanja, već sama po sebi znači da je riječ o velikom napretku u borbi za kažnjavanje zločina protiv čovječnosti. Od sada će bivši diktatori paziti kako izlaze iz svojih utočišta. - Što sada može učiniti britanska vlada? = Ona sada mora donijeti odluku o izručenju. Tony Blair je izjavio da će se odluka o tome donositi u skladu s pravnim načelima, a ne u skladu s političkim potrebama. Stoga procedura oko izručenja sada treba ići svojim tijekom. Sve do sada englesko se pravosuđe nije izjašnjavalo o valjanosti Pinochetova uhićenja. A sada treba proučiti i utemeljenost samoga zahtjeva za izručenje. Ako britanski suci priznaju, a to se može zamisliti, da je izručenje moguće, ja zaista ne vidim mogućnost da britanska vlada odbije izručiti nekoga koga je pravosuđe proglasilo krivim, osobito ako izručenje nije u suprotnosti s nekim pravnim načelom. Osim toga, podsjećam na to da je, baš u vezi sa stvaranjem međunarodnog kaznenog suda, britansko izaslanstvo u Rimu bilo vrlo aktivno i zalagalo se za stvaranje moćne ustanove koja bi raspolagala svim nužnim sredstvima za suđenje onima koji su počinili zločine protiv čovječnosti. - Kakva je važnost te odluke u svjetlu stvaranja međunarodnog pravosuđa? = To znači da postajemo svjesni nužnosti postojanja međunarodne suradnje svih pravnih država, u nastojanju da osiguramo kažnjavanje zločina protiv čovječnosti. Poteškoće i zamršenost sudskih procesa svjedoče da se sve i dalje odvija na stari način. Činjenica da se sudski progoni ipak mogu poduzimati i da će, nadajmo se, pravosudne ustanove pojedinih država te progone i uspješno obavljati, najbolje svjedoči o postignutom napretku. Ali, jasno, međunarodni kazneni sud, o čijemu je stvaranju donesena odluka u Rimu, u srpnju 1998., najbolje će moći voditi tu borbu protiv nekažnjavanja glavnih krivaca za počinjene zločine protiv čovječnosti. (...) - Mislite li da je zadovoljavajuće da samo jedna država sudi Pinochetu? = Nema druge mogućnosti. Međunarodni kazneni sud sudit će samo zločincima koji budu počinili zločine poslije njegova stvaranja. Prema tome, sudit će budućim Pinochetima, ako ih još bude. Ne smijemo sami sebi prikrivati praktične poteškoće na koje će nailaziti španjolski suci. Svi dokazi za taj slučaj nalaze se u Čileu, jednako je sa svjedocima, a riječ je o događajima koji su već prilično zastarjeli. Zato će suđenje biti zamršeno i teško. Ali i u takvoj situaciji, treba reći da je bolje suočavati se s poteškoćama takvog suđenja nego prihvatiti mogućnost da neki krvnički diktator u miru dočeka starost i nikada ne odgovara za svoje zločine. U tome se nalazi smisao pravila prema kojemu zločini protiv čovječnosti ne zastarijevaju. (...)"