IL MANIFESTO 13.XII.-HRVATSKA, DINI, ŠIRENJE EUROPE

ITALIJA IL MANIFESTO 13. XII. 1998. Oni kojima je Europa daleka "Slučaj Abdullaha Ocalana nije ni za milimetar promijenio položaj Turske u procesu širenja Europske unije. To nije dobar znak onima kojima je stalo do kurdskog pitanja, i, više od toga, općenito poštivanja ljudskih prava, no to nije niti nekakav važan znak: jer će Ankara ostati vani još dugo, barem do 2020., a možda i zauvijek. (...) Širenje Europe, kazali su čelnici petnaestorice, nastavit će se s onim zemljama koje u najvećoj mjeri ispunjavaju tražene preduvjete. Za vrijeme doručka došlo je do susreta među predstavnicima prvih šest zemalja na listi čekanja, Mađarske, Poljske, Estonije, Češke, Slovenije i Cipra, i predstavnika slijedećih pet zemalja, Litve, Latvije, Bugarske, Rumunjske i Slovačke. Nedostajala je Turska, znakovito odsutna. Ubrzo bi ponovno moglo biti primljena Malta, čiju je kandidaturu, koja je bila povučena dolaskom laburista na vlast, ponovno iznijela nova konzervativna vlada. Lamberto Dini je upitan hoće li Italija poduprijeti mogući hrvatski zahtjev za primitak. 'Hrvatska mora sama sebi pomoći', odgovorio je ministar vanjskih poslova, uputivši poziv Zagrebu da 'razmišlja europski'. Što je bio čak ne odveć prikriven osvrt na nepoštivanje ljudskih prava u zemlji kojom vlada Tuđman. Da bi se Europu učinilo većom, potrebno je i više novaca. Proračunska logika sudarila se sa zahtjevom Bonna da se uravnoteži njemačko izdvajanje za Europsku uniju, za koje se procijenilo da je u nesrazmjeru s onime drugih partnera. Donošenje bilo kakve odluke odgođeno je za ožujak, bude li sve u redu. No, zemljama koje čekaju širenje Europe, onima, da bude jasnije, koje bi se najviše okoristile davanjima jer su najsiromašnije, ovi novčani sporovi u zajednici sigurno nisu ostavili dobar dojam.(...) Stvarnost je takva da će prvih šest zemalja koje čekaju na širenje Unije Robina Hooda vidjeti oko 2006. To su zemlje u kojima je inflacija gotovo uvijek dvoznamenkasta, gdje nacionalni dohodak u odnosu na prosjek EU-a ide od 27 posto u Estoniji, do 68 posto u najbogatijoj Sloveniji. Mađarska se čini najboljom u toj skupini, no i dalje je izložena prijekorima radi kašnjenja u provedbi mjera zaštite okoliša i prilagođavanju zajedničkom tržištu, a Republika Češka stoji gotovo isto toliko dobro, ali iskazuje neposluh radi sudetskih Nijemaca, kojima priječi povratak postavljenjem ograničenja na kupovinu nekretnina za strance. Dok su šibom dobile Slovenija, toliko draga Italiji, radi kašnjenja u uvođenju poreza na dodanu vrijednost, a Poljska radi problema sa zaštitom okoliša, poljoprivredom i jedinstvenim tržištem, mnogo je gore s kandidatima iz druge skupine čija je svjedodžba još nepopunjena. Na skupu u Beču čelnici EU-a ponovno su odbacili prijedlog europskog povjerenstva da se ubrzaju procedure oko zahtjeva Litve, Letonije i Slovačke. One neće završiti kao Turska, no i o njima će se razgovarati tek za neko vrijeme. Europa može čekati", piše Francesco Paterno.