US WPOST 26. XI. SUD ZA RATNE ZLOČINE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 26. XI. 1998. Pravda za tirane "Sudovi za ratne zločine u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji osnovani su i djeluju. Dogovor o osnivanju stalnoga međunarodnog suda dobio je ovoga ljeta veliku potporu. A čileanski general Augusto Pinochet, primjer uporabe političkog nasilja za osvajanje vlasti, shvaća da njegova samododijeljena amnestija ne seže dalje od pušaka njegove vojske. Jučerašnjom odlukom britanski je Dom lordova odbacio imunitet bivšeg diktatora i dao zeleno svjetlo njegovu izručenju Španjolskoj", piše Kenneth Roth, izvršni direktor organizacije 'Human Rights Watch'. "Tko god u svijetu ne poštuje ljudska prava, a prati događaje, zaključit će da su mu izgledi sve slabiji. Simbole te nove pravne odredbe predstavljaju pukovnik Theoneste Bagosoru, organizator ruandskog genocida, koji je pobjegao u Kamerun, a tamo bio uhićen i predan međunarodnom sudu, i Abdulah Ocalan, ubojiti kurdski pobunjenički vođa, koji je iz Sirije, preko Rusije, pobjegao u Italiju, a tamo se sada suočava s mogućnošću suđenja ili izručenja zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Američka je vlada podvojena u vezi s promjenama u međunarodnom pravosuđu. Ona podupire međunarodni sud za Ruandu i područje bivše Jugoslavije. No, ona je bila jedna od samo devet vlada (uključujući Irak, Libiju i Sudan) koja je glasovala protiv međunarodnog suda. Američka je vlada također ostala razočaravajuće tiha tijekom presudnih tjedana prije nego što je Dom lordova donio odluku o Pinochetovu izručenju. Dva su temeljna izvora washingtonske uznemirenosti. Prvo, bojazan da bi takav razvoj događaja mogao nepošteno ugroziti Amerikance. Drugo, briga da bi to moglo otežati postizanje mirovnih dogovora ili navođenja tirana na popuštanje. Nijedan od tih strahova nije opravdan. Neki su zločini tako strašni da se njihovim počiniteljima može suditi bilo gdje. No, zločini kojima svi mogu suditi ograničeni su na najozbiljnije zločine: prijestupe poput genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Ostala kršenja ljudskih prava poput cenzure, diskriminacije i ograničenja radničkih prava, iako vrijedna prijezira, nisu u to uključena, što znači da ljudi koji su za njih krivi nisu predmet interesa međunarodnoga pravosuđa. Zločini koji potpadaju pod opću sudsku vlast jasno su određeni. Genocid i ratni zločini spominju se u ratificiranim ugovorima. U Nuernbergu je određeno da zločini protiv čovječnosti uključuju neke činove ozbiljnog nasilja koji su rašireni ili sustavni, bilo da su počinjeni za vrijeme represije u miru ili u vremenu rata. Očito je da činidba tih groznih zločina nije cilj američke politike. Pa tko bi se trebao bojati gonjenja? Despoti poput Idija Amina u Ugandi, Raoula Cedrasa na Haitiju, Mengistua Hailea Mariama u Etiopiji, Efraina Riosa Montta iz Gvatemale, čak i Kubanca Fidela Castra (zbog brojnih masovnih smaknuća koja je zapovijedio ubrzo nakon dolaska na vlast). No, hoće li se to upotrijebiti za uznemiravanje demokratskih vođa koji, u najgorem slučaju, imaju nekoliko sitnih grijeha u području ljudskih prava? Ne. Opće sudske ovlasti ne sežu tako daleko i nema izgleda da će se to dogoditi. Neki se boje da će gonjenja poput ovoga Pinochetova uznemiriti one koji uvode demokraciju i prisiliti diktatore da zadrže moć, radije nego da se izlažu progonu. No, Pinochetova uhidba nije uznemirila čileansku demokraciju. Izabrani je predsjednik osjećao da je demokracija toliko sigurna da je na vrhuncu drame napustio zemlju zbog devetodnevne trgovačke misije. Daytonski mirovni sporazum pokazuje da se o miru moguće dogovoriti s ratnim zločincima - u ovom slučaju, jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem - bez osiguranih jamstava da neće biti gonjenja. Podizanje optužnice kojim su politički marginalizirani vođe bosanskih Srba, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, pomoglo je pri postizanju dogovora. Neće li neki tirani radije zadržati moć nego se izlagati gonjenju? Istina je da većina diktatora ionako ne odustaje od vlasti dragovoljno. Oni to čine kad im propast domaće i međunarodne potpore onemogući održanje na vlasti. Kao u Bosni, pokušaji da ih se goni zbog počinjenih zločina ubrzat će taj proces delegitimizacije. Ono što će omogućiti djelovanje sustava međunarodnog pravosuđa jest multilateralni utjecaj. Francuska, Švicarska i Belgija sada su poduprle Španjolsku nalozima za Pinochetovo izručenje. Sjedinjene Države trebaju jasno i javno izjaviti da i one podupiru zamisao da se tirane treba smatrati odgovornima za počinjene zločine."