US IHT 24. XI. BRITANIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 24. XI. 1998. Nova Europa morat će biti bez Britanije jedno desetljeće "(...) U austrijskom gradiću Poertschachu neslužbeno su se 24. listopada sastali vođe Europske unije. Kako se listopad približavao, postalo je jasno da mnogo toga neće biti odlučeno. Nije bilo velikog napretka u raspravama o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. Budućnost nije mnogo zabrinjavala Britance; nedostatak pomaka kad je riječ o Europi nikad ih ne brine", piše Roy Denman, bivši predstavnik Europskog povjerenstva u Washingtonu. "Stari kralj Kohl je svrgnut; novi čovjek dolazi iz Hannovera i govori engleski pa Britanija više neće biti po strani. Tony Blair je donio neke nove prijedloge o obrani. (...) Razmišljanja g. Blaira o obrani povremeno su izazivala interes, ali su uglavnom primljena kao lažni napad. Ono što je dominiralo raspravom od prve večeri, bila je činjenica da je, poslije njemačkih izbora, Europa opet na potezu. Svi su bili svjesni da će za samo nekoliko tjedana Euroland biti otvoren. A ministri financija pozabavit će se njezinim upravljanjem. Austrijanci su govorili o potrebi za poreznim usklađivanjem. Suradnja između Bonna i Pariza izgledala je prisnija nego ikada. A pokazalo se da novi visoki izaslanik Europske unije za vanjsku politiku sigurno neće biti britanski kandidat. Politička unija je na vidiku. Kako je sastanak odmicao, postajalo je sve jasnije da će jedanaestorica iz Eurolanda biti glavni. Prvi put britanska je ekipa shvatila da se nalazi izvan europske igre. Poput doslovno cjelokupne britanske političke klase u posljednjih 50 godina, činilo se da Britanci nisu u stanju shvatiti da se u europskoj pustolovini ne radi o trgovini pamučnim rubljem već o stvaranju saveza. Robert Schuman izjavio je to 1950. Walter Hallstein ponovio je to osam godina kasnije, a Gerhard Schroeder obećao je 'ići dalje s razvojem političke unije.' Taj povratak naglaska na političku uniju, i novi vjetar u europskim jedrima, bitno će promijeniti vrijeme britanskog priključenja euru. Prijedloge o euru bit će teško prodati glasačima. Prednosti i nedostaci nikad nisu pojašnjeni. Prosječnom Britancu, po prirodi opreznom, sjevernoamerički je tisak godinama ispirao mozak prikazujući mu EU kao paklensku kontinetalnu tiraniju. (...) Britanski političari nikad nisu razumjeli saveze jer nikad ni u jednome nisu živjeli. Da jesu, bili bi svjesni nepostojanja ljutitih gomila koje opsjedaju Muenchen i Zuerich odbacujući tiraniju Bonna i Berna. Te su zemlje pokazale da savezi mogu biti veoma uspješna sredstva osiguravanja prosperiteta kod kuće i utjecaja u inozemstvu, zajedno s punim poštivanjem mjesnih tradicija. Ako britanski političari to ne razumiju, kako u to mogu uvjeriti sumnjičavo izborno tijelo? Trebat će barem 10 godina da britanska politička klasa shvati i objasni sve implikacije priključenja Eurolandu - najveće promjene u vladanju Engleskom od Cromwella. Disraeli je izjavio da su Britanci spori. Uvjerit će ih samo godine političkog i gospodarskog ostajanja po strani. Za to trebaju zahvaliti svojim političarima i tisku."