US IHT 24. XI. EURO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 24. XI. 1998. Novi europski put "Europske ljevičarske vlade sastavile su dokument u kojem izlažu svoje zamisli o gospodarskoj reformi koju zovu Novi europski način", piše John Vincour. "(...) Nakon nekoliko tjedana opaski koje su stizale od novih ljevičarskih vlada Njemačke i Italije, činilo se da Europa možda razmatra pomak prema nadzoru nad tržištima valuta i smanjivanju svojih gospodarskih ciljeva. Ali taj se dokument oštro kreće u suprotnom smjeru. On prigrljuje ono što od dogovora u Maastrichtu predstavlja europsko gospodarsko pravovjerje. U dokumentu se tvrdi da su mu slobodna trgovina i tržište bliski te da će Europa pod vodstvom socijalista i socijaldemokrata braniti monetarnu stabilnost i proračunsku krutost. Nije prisutna nijedna od tradicionalnih poluga ljevici bliske keynesijanske politike. Što je ostalo od ljevice u tom pažljivo uobličenom nacrtu koji je kilometrima udaljen od manifesta? Dokument dotiče rubove, ali ne zalazi dublje u područja poput koordinacije porezne politike, nadnica i minimuma socijalnih prava, gdje se od nekih europskih lijevih vlada očekuje da zahtijevaju mjere standardizacije koje kritičari mogu smatrati pokušajem ograničavanja konkurencije. Taj se dokument, objavljen u nedjelju s odobrenjem europskih socijalističkih financijskih ministara u Bruxellesu, opisuje kao politički program s ciljem 'obnavljanja povjerenja u europski put'. (...) Bez obzira na namjeru sastavljača, ili mogući učinak dokumenta na ono što on naziva obnavljanjem društva pune zaposlenosti, dokument podsjeća na pokušaje britanskih laburista da istaknu svoju povezanost sa zamislima socijalne pravde istodobno braneći status quo strogog nadzora nad dugom, manjkovima i javnom potrošnjom. (...) Izgleda da dokument jednostavno okreće leđa dobrom dijelu pojedinačnih elemenata ljevičarskog programa koji su prisutni u europskoj raspri otkad su Tony Blair i Lionel Jospin preuzeli vlast 1997., a Gerhard Schroeder i Massimo D'Alema ove godine. Dokument se ograđuje od poziva na smanjenje radnog tjedna, poput Jospinove zamisli o 35 satnom radnom tjednu. On izravno poziva na liberalizaciju telekomunikacijskog tržišta, i ustraje na tvrdnji da se 'uporaba državne pomoći mora pažljivo nadzirati.' Općenito, vrijedi pravilo: 'Država djeluje kad tržišta ne uspiju'. No, nema zahtjeva za osjetno snažnijim nadzorom financijskih tržišta, niti ičega što nalikuje prijedlogu koji bi socijalističkim vladama dopustio da upravljaju stajalištima Europske središnje banke. Također nema ni traga Jospinovim prošlogodišnjim pozivima na stvaranje tzv. gospodarske vlade kao protuteže Europskoj središnjoj banci. Europska bi banka, u želji da zaštiti stabilnost cijena, trebala uzeti u obzir rast i zaposlenost, kaže dokument. (...) Ukoliko jedna rečenica sažima osjećaj predanosti strogim gospodarskim ciljevima uz istovremeno poštivanje društvenih vrijednosti, ona dolazi u objašnjenju kako bi zemlje članice mogle zajamčiti uspjeh europske monetarne unije: 'Većina europskih zemalja treba biti oštrija prema svojim sadašnjim proračunskim manjkovima, no u isto vrijeme osjetljiva na društvene događaje. Samo tako europske zemlje mogu postići smanjenje svojih sadašnjih proračunskih manjkova koje će ostaviti potreban manevarski prostor.' S politikom dohodaka kao povlasticom vlada pojedinih država, dokument nije dotaknuo jedno od ostalih područja u kojima je Lafontaine donio izrazito ljevičarski ton u njemačku vladu. On je pozvao na europsku koordinaciju politike plaća tako da, kad se euro uvede, područje ili država ne mogu tražiti konkurentsku prednost smanjenjem troškova zbog plaća. Isto tako, Lafontaine je pozvao na utvrđivanje minimuma socijalnog standarda, zalažući se protiv mogućnosti da država koristi razmjerno niski stupanj socijalne zaštite radi privlačenja poslova."