DEN HAAG, 23. studenoga (Hina) - Svjedok obrane na suđenju generalu Tihomiru Blaškiću kazao je u ponedjeljak da je Blaškić bio jedan od najboljih i najperspektivnijih časnika za njegove službe u JNA u Postojni te da je, na temelju
takvih vojnih sposobnosti, uspio s vremenom stvoriti uvjete za funkcioniranje vojne strukture u HVO-u u Srednjoj Bosni.
DEN HAAG, 23. studenoga (Hina) - Svjedok obrane na suđenju generalu
Tihomiru Blaškiću kazao je u ponedjeljak da je Blaškić bio jedan od
najboljih i najperspektivnijih časnika za njegove službe u JNA u
Postojni te da je, na temelju takvih vojnih sposobnosti, uspio s
vremenom stvoriti uvjete za funkcioniranje vojne strukture u HVO-u
u Srednjoj Bosni.#L#
"Kada je ta evolucija zapovjedne strukture dosegla točku na kojoj
je Blaškić mogao djelotvorno provoditi svoj autoritet?", upitao je
sudac Mohamed Shahabuddeenn svjedoka Edvarda Tola. "Negdje u
listopadu 1993. godine", odgovorio je Tolo. On je 1990. godine
službovao s Blaškićem u JNA, a Blaškić ga je u listopadu 1993.
godine angažirao na obuci mladih vojnika HVO-a.
Svjedok je kazao da je Blaškić u jesen 1993. godine započeo
smjenjivanje neškolovanih časnika u HVO-u i zamjenjivao ih ljudima
koji su imali školu rezervnih oficira JNA, te je nastojao suzbiti
samovoljno djelovanje postrojbi za posebne namjene u svojoj zoni
odgovornosti. On je kazao da je to uvođenje discipline i poštivanje
Blaškićeva autoriteta bilo potaknuto činjenicom da se HVO u
Lašvanskoj dolini našao u potpunom okruženju ABiH.
Tužitelj ICTY-a je optužio Blaškića da je odgovoran za kršenja
ratnog prava i običaja, ženevskih konvencija te zločine protiv
čovječnosti što su ih počinili pripadnici HVO-a u Blaškićevoj zoni
odgovornosti u razdoblju od svibnja 1992. godine do siječnja 1994.
godine. No tijekom dokaznog postupka tužitelj nije iznosio dokaze o
nekim većim kršenjima nakon rujna 1993. godine.
"Metode rada iz JNA nisu se mogle primjeniti u uvjetima u kojima je
funkcionirao HVO" 1992. i u prvoj polovici 1993. godine, kazao je
svjedok. On je u JNA bio zapovjednik voda, dok mu je nadređeni bio
Blaškić, tada kapetan, kao zapovjednik čete.
Tolo, koji potječe iz bošnjačko-hrvatskog braka i koji je u okviru
radne obveze bio vozač za HVO od sredine 1992. do jeseni 1993.
godine, kazao je da je od vojnika znao čuti kako Blaškić mora moliti
zapovjednika postrojbe za posebne namjene Vitezovi, Darka
Kraljevića, da izvrši njegove (Blaškićeve) zapovijedi.
U Lašvanskoj dolini "mnogi su vojnici znali reći, govoreći o
Blaškiću, da im neće stranac naređivati", ispričao je svjedok koji
potječe iz viteškog, dok je Blaškić iz kiseljačkog područja, ali
obojica, kao oficiri JNA, nisu godinama živjeli u Bosni.
On je kazao da bi HVO, u koji je došao Blaškić, mogao podijeliti na
tri dijela: postrojbe za posebne namjene koje su slušale samo svoje
lokalne vođe, potom seoske postrojbe koje su se same naoružavale i
birale svoje zapovjednike, te na brigadne strukture HVO-a koje su
imale razvijeniju zapovjednu strukturu i vezu s Blaškićem kao
zapovjednikom, ali nisu imale dovoljno vojnika na raspolaganju.
Na traženje tužitelja da dade primjer odbijanja Vitezova da
poslušaju Blaškićeve zapovjedi, svjedok je kazao da takav primjer
ne može dati, ali je dodao da svoja saznanja o nepoštivanju
Blaškićevih zapovjedi temelji na pričama među vojnicima.
Tužitelj je tražio potvrdu svjedoka da je kao vozač HVO odvozio
civile, među kojima bošnjačke zatočenike, na kopanje rovova na
prvim crtama bojišta što predstavlja kršenje ratnog prava i
Ženevskih konvencija. Svjedok je kazao da je na kopanje rovova
odvozio osobe obuhvaćene radnom obvezom, a ona se odnosila na vojno
sposobne muškarce koji nisu htjeli nositi oružje.
(Hina) vb br