US WP 18. XI. HOLOKAUST

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 18. XI. 1998. Bogatstvo novih informacija o holokaustu "Hitlerov zapovjednik zračnih snaga Luftwaffe hvali se u pismu umjetničkom zbirkom koju je skupio pljačkom nacističkih žrtava. Švicarska banka navodi 29 milijuna dolara u bankovnim računima Židova nestalih u holokaustu. Obavještajni dokument potvrđuje nacistički običaj dodjeljivanja težih poslova onim zatočenicima koncentracijskih logora 's upadljivom količinom zubnog zlata'", piše Desson Howe. "Dokumenti Nacionalnog Arhiva u College Parku sadrže takva otkrića. Mnogi od tih dokumenata nedavno su prestali biti tajni. To je izazvalo izniman porast aktivnosti istraživača, povjesničara i političara. 'Ovo je procvat za istražitelje holokausta', izjavila je istraživačica Miriam Kleiman. (...) Kad su prije dvije godine američki dužnosnici, Svjetski židovski kongres i Bankarsko povjerenstvo Senata, pod predsjedanjem republikanskog senatora Alfonsea M. D'Amata, ispitivali ulogu banaka Švicarske i drugih 'neutralnih' zemalja za vrijeme rata, dobar dio njihovih dokaza predstavljalo je 15 milijuna stranica iz Arhiva. Ta su otkrića bacila novo svjetlo na sudioništvo Švicarske, čije su tajne veze s nacistima uključivale pranje zlata, prijevoz oružja i ograničenja za židovske izbjeglice. Druge neutralne zemlje, poput Švedske, Argentine, Portugala, Španjolske, pa čak i Vatikana, također su bile umiješane zbog svojih mračnih poslova s Trećim Reichom. Sada su Sjedinjene Države utemeljile Predsjedničko savjetodavno povjerenstvo za imovinu žrtava holokausta, a Clintonova vlada planira ukinuti povjerljiv status još veće količine američkih obavještajnih zapisa. Istraživači i povjesničari predviđaju daljnja otkrića o tome što se dogodilo sa židovskom imovinom i bankovnim računima u Sjedinjenim Državama za vrijeme rata i poslije njega. Oni očekuju da će nekad tajni dokumenti razjasniti američke poslove s ratnim zločincima koji su mijenjali svoju stručnost za slobodu. Probijajući se kroz tisuće kutija i milijune dokumenata, istražitelji pažljivo traže važne dokumente koji bi mogli okriviti korporacije, povezati ukradenu sliku s pravim vlasnikom ili tek osvijetliti mračni ratni moral. Većina je dokumenata već mnogo godina lišena povjerljivog statusa, ali je svejedno bila nedostupna. Ti su dokumenti 50 godina bili pohranjeni u vladinim trezorima i arhivima. Sad kad je College Park združio materijal, veći je dio ratnih izvješća ministarstva financija, ministarstva vanjskih poslova i Strateških usluga (preteče agencije CIA) dostupan, izjavila je gđa Kleinman. To arhive čini riznicom tajni koje bi mogle voditi do dugo izgubljenog blaga: opljačkanog zlata i imovine osvojenih zemalja i ubijenih žrtava, kao i nezatvorenih bankovnih računa, imovine i osiguravajućih polica nacističkih žrtava. 'Svako malo pronađemo nešto što nas zaista iznenadi', izjavila je povjesničarka Sybil Milton, čelnica američkog kontingenta Švicarskog neovisnog povjerenstva, koje su Švicarci osnovali radi istraživanja bankovnih aktivnosti za vrijeme rata. Okružen arhivskim kutijama i papirima, povjesničar Greg Murphy (koji je mogao otkriti samo toliko da je njegov klijent 'američka vlada'), prisjetio se dokumenta koji je pobio demanti švicarske banke da je imala američku podružnicu za vrijeme rata. Prošle godine, arhivist Greg Bradsher otkrio je 70 rola mikrofilmova ministarstva financija. One su potvrdile da je dio zlatnih zaliha nacističke Reichbanke poticao od zuba ubijenih Židova i drugih žrtava. Drugi dokument pokazao je da je hrvatska fašistička organizacija krila ukraden novac u vatikanskom sjemeništu radi financiranja bijega nacista. To je šokiralo svijet. 'Ono što se nalazi u College Parku ponovno piše povijest Drugog svjetskog rata', izjavila je gđa Kleiman, viši istraživač washingtonske tvrtke Cohen, Milstein, Hausfeld & Toll, koja je pronašla mnoge optužujuće dokumente. To je pokrenulo D'Amatova saslušanja i zajedničku tužbu njezine tvrtke protiv tri švicarske banke zbog pranja nacističkog plijena i zadržavanja imovine žrtava. Ono što prije nije objavljeno, izjavila je, 'gospodarska je povijest rata i pun stupanj znanja i sudjelovanja poslovnih, financijskih i političkih vođa.' 'Saznati da je američka vlada istraživala premještanje kapitala za vrijeme rata, kao i to da mnogi od tih dokumenata stoje ovdje nedirnuti, bilo je izvanredno', dodala je gđa Kleiman. Pospremljeni u kutije i uskladišteni više od pola stoljeća, dokumenti više nisu tajni i pristupačni su javnosti u arhivima. Uslijedilo je više od desetak kongresnih saslušanja o sudbini imovine koju su ukrali nacisti. Američki doministar za trgovinu Stuart E. Eizenstadt izdao je posebno izvješće u kojem diplomatski osuđuje Švicarsku i druge neutralne zemlje zbog primanja i čuvanja ukradene imovine. Švicarske banke ponudile su u kolovozu 1,25 milijarda dolara odštete, a mnoštvo povijesnih povjerenstava širom svijeta ponovno se latilo ispitivanja uloge svojih zemalja u gospodarskom uhođenju za vrijeme rata. 'Prvi val (istražiteljske aktivnosti u arhivima) bavio se bankovnim računima i zlatom', izjavio je Bradsher, koji sastavlja vodič kroz golemo spremište dokumenata. 'Zatim se 1997. radilo o opljačkanim umjetninama i nepodignutom osiguranju. Ove godine, riječ je o kompanijama kojima se sudi zbog prisilnog rada i o sumnjivim financijskim poslovima američkih i stranih banaka.' Gđu Kleiman, čija je tvrtka prošloga proljeća uložila saveznu tužbu protiv kompanije Ford Motor Co., posebno zanima iskorištavanje prisilnog rada. Posljednjih tjedana, ona je posjetila istraživački kabinet Nacionalnih arhiva da potraži dokaze da su njemačke i američke kompanije u svojim tvornicama iskorištavale Židove i druge ratne zatočenike. (...) Istraživanje dokumenata iz Drugoga svjetskog rata u arhivima nešto je poput pustolovine potrage za zlatom, kažu korisnici. Vladina agencija iz koje izvješća potječu izvršila je kategorizaciju svojih dokumenata. To istraživače prisiljava da pokušaju razumjeti desetljećima stare sustave pohrane. Među tom gomilom dokumenata, arhivisti poput Bradshera služe kao vodiči do informacija koje istraživači trebaju. Stvari olakšava Bradsherov katalog registara iz Drugog svjetskog rata, koji se proširio s 10 stranica 1996. na današnjih 1.200. No prvih dana nakon što je ukradeno zlato otkriveno, istraživači su često nalikovali kupcima na rasprodaji, koji se utrkuju da bi se domogli najvažnijih dokumenata. U početku bi čak 25 istraživača dnevno imalo 'često iste želje, i to istovremeno', izjavio je Bradsher. Često je bilo pritužba, dodao je, da istražitelji špijuniraju svoje takmace. (...) Sad su se napetosti smirile. No još vlada istraživačka groznica. Bradsher procjenjuje da je u posljednjih 2 i pol godine fotokopirano 'više od četvrt milijarda stranica' materijala. Ukradene umjetnine i nepodignute police osiguranja, izjavio je, bit će važna točka ovomjesečne konferencije. Konferenciju sponzoriraju ministarstvo vanjskih poslova i američki muzej holokausta. Nacionalni arhivi održat će u studenom vlastitu konferenciju. Tom će prilikom sudionici konferencije biti uvedeni u rad arhiva, njihove izvore i druge svjetske arhive. Istraživanje će dovršiti puni krug, izjavio je Bradsher, kad američko Predsjedničko savjetodavno povjerenstvo za imovinu žrtava holokausta bude počelo pretraživati arhive u potrazi za dokumentima o imovini koju su Židovi i drugi Europljani donijeli u Sjedinjene Države u bijegu od nacističke Njemačke. 'Usredotočili smo se na istraživanje što se drugih zemalja tiče', izjavio je Bradsher. 'Sad ćemo u središtu pozornosti biti mi.'"