US NY TIMES 17. XI. IRAK

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 17. XI. 1998. Irak: još jednom nadmudren "Predsjednikova odluka da odustane od zračnog napada na Irak može se smatrati prvim javnim činom Billa Clintona u novoj, 'postpolitičnoj' fazi. Prvi put u svom životu odraslog čovjeka, g. Clinton se ne natječe niti ne priprema za vlast. On stoga može riskirati da donese vanjskopolitičke odluke koje se javnosti ne sviđaju", piše viši suradnik Središta za strateške i međunarodne studije, Edward N. Luttwak. "Kako se općenito očekuje da će Irak svejedno smisliti neke izlike da spriječi istrage UN-ovih inspektora oružja, g. Clintona kritiziraju jer je Sadamu dopustio da ga još jednom prevari. Ta će optužba bez sumnje imati odjeka u javnosti, koja je sklona doživljavati sukob s Irakom kao borbu volje. Zapravo, Predsjednik je osvojio još jednu pobjedu. Mnogi će se složiti da g. Clinton previše oklijeva u uporabi sile, čak i kad je to uvelike opravdano - prisjetite se samo njegovih postupaka u Bosni i na Kosovu. No te kritike ne vrijede u pogledu Sadama Huseina. Za čitava Clintonova predsjedničkog razdoblja Irak je pod UN-ovim embargom koji mu uvelike sprječava izvoz nafte. To je g. Huseinu onemogućilo obnavljanje i modernizaciju ratnog stroja, u vrijeme kad su napredna oružja lako pristupačna iz zaliha bivšega Sovjetskog Saveza i od nedovoljno zaposlenih vojnih industrija u Francuskoj, Brazilu i drugdje. G. Husein je izgubio i mnoge balističke rakete, kemijske agense i postrojenja biološkog i nuklearnog oružja koje su inspektori našli i uništili nakon Zaljevskog rata - unatoč svim oblicima iračkog ometanja, skrivanja i prijevare. I embargo i inspekcije rezultat su mršavog, no ipak dovoljnog konsenzusa koji su Sjedinjene Države u stanju očuvati u Vijeću sigurnosti - unatoč želji Francuza i Rusa da ukinu sankcije te kineskom protivljenju svakoj američkoj uporabi sile. G. Clinton bi izgledao snažno da je proteklog vikenda proveden američki zračni napad na Irak. No to bi također uzdrmalo taj krhki konsenzus. (Dođe li do toga, Sjedinjene bi Države mogle iskorisitti svoje pravo veta kako bi održale sankcije. No najbolje je to čuvati kao posljednje sredstvo.) Danas se Sadam Husein može pohvaliti još jednom praznom diplomatskom pobjedom, no embargo ostaje čvrsto na svom mjestu. Ako nakon nekoliko dana, tjedana ili mjeseci, Sadam pokuša omesti inspektore, Sjedinjene bi se Države trebale još jednom spremiti za napad, zatim ga otkazati kad Iračani još jednom popuste. G. Husein bi tada pobijedio u još jednoj partiji smionog poigravanja na rubu rata, no ipak ne bi bio kadar početi obnavljati svoju vojnu silu. A to je ono što je dugoročno važno. To je i glavna briga vanjskopolitičkih čelnika i vođa s Wall Streeta. (Potrebno je primijetiti da je industrijski indeks Dow Jones narastao jučer za 9.000 bodova, prvi put od srpnja). To su vidici koji su važni za Bila Clintona u postpolitičnoj fazi. On već razmišlja o svojoj postpredsjedničkoj karijeri."