US WASH. POST 3. XI. SADAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 3. XI. 1998. Irački prkos "Sadam Husein učinio je posljednji korak u kršenju svojih obećanja o suradnji s Ujedinjenim narodima. Tri je mjeseca sprječavao nenajavljene inspekcije UN-ovih stručnjaka koji su pokušavali iščeprkati njegovo tajno nuklearno, biološko i kemijsko oružje. Sad kaže da će onemogućiti čak i redovite, najavljene posjete UN- ovih promatrača. Ne bude li reakcije Clintonove vlade i UN-a, ništa neće zaustaviti Sadamove ambicije da zadrži i proizvodi oružja masovnog uništenja, od čega je obećao odustati. Ministar obrane William Cohen izjavio je da bi UN-ov glavni tajnik Kofi Annan 'trebao biti zabrinut jer je u pitanju njegova vjerodostojnost i vjerodostojnost Vijeća sigurnosti'. Glasnogovornik g. Annana odmah je želio odvratiti odgovornost. To rječkanje bilo je nedolično i obeshrabrujuće. Zapravo, vjerodostojnost g. Annana jest u pitanju, no još je više riječ o vjerodostojnosti predsjednika Clintona. G. Clinton je u veljači poslao g. Annana u Bagdad da riješi sličnu krizu; g. Clinton je obećao vojni odgovor ako Sadam Husein prekrši dogovor koji je g. Annan postigao; g. Clinton je propustio reagirati kad je Irak u kolovozu napustio dogovor. Nije čudo što irački potpredsjednik može reći kako se 'Irak ne boji prijetnje Sjedinjenih Država, jer one Iraku prijete već osam godina'. Sjedinjene Države moraju odgovoriti silom spriječi li Irak UN-ove momčadi, kako pasivne promatrače tako i nenajavljene inspektore, da nastave svoj posao. One bi trebale reagirati kao dio saveza s potporom UN-a ako je moguće, no ako je nužno i same. Američka bombaška kampanja ne bi trebala biti simbolična; ona bi trebala biti usredotočena na uništavanje što veće količine Sadamove opreme za proizvodnju i upotrebu oružja masovnog uništenja. No, čak i takav ozbiljan vojni pokušaj mogao bi završiti tako da Sadam ostane na vlasti, a UN-ovi inspektori i dalje bez pristupa području. To je razlog zbog kojega ozbiljna iračka strategija mora uključivati spremnost na više od jednog bombardiranja, pokuša li Sadam Husein nastaviti proizvoditi oružja masovnog uništenja. Ozbiljna strategija mora uključivati i potporu Iračanima koji Sadamov zločinački poredak žele zamijeniti nečim demokratskijim i manje ratobornim. (...) Ovdje se ne radi o bespravnom miješanju Sjedinjenih Država i drugih zemalja u iračka unutarnja pitanja. Irak je to započeo napadom na Kuvajt. UN je odobrio vojnu kampanju pod američkim vodstvom kako bi zaustavio tu agresiju. Nakon što su porazile iračku vojsku, Sjedinjene su Države izabrale, umjesto potpune predaje Sadama Huseina i njegova odricanja od vlasti, njegovo obećanje o razoružanju. Nakon svih tih godina, Sadamovo nepoštivanje toga obećanja daje UN-u sva prava da ponovno razmotri svoje milosrdne uvjete prestanka paljbe", zaključuje uvodničar lista.