corriere 13. XI.-o tržišnom moralu

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 13. XI. 1998. Bez morala nema tržišta Objavljujemo jedan izvadak iz djela 'Revolucija rada', objavljenog u 'Nuntiumu', časopisu papinskog lateranskog sveučilišta. Guverner Bance d'Italia analizira funkcioniranje i nepravilnosti tržišta. "U čemu se radi u otkriću tržišta? To je gospodarsko-politička primjena jedne, škotskim filozofima vrlo drage, ideje, prema kojoj svaki pojedinac, tražeći vlastiti probitak, slijedeći vlastiti egoizam, zapravo, rezultatom svoga djelovanja radi u korist društva u kojemu živi. Usko je povezan s konceptom tržišta koncept konkurencije: trgovac ili poduzetnik prodaje ili proizvodi svoja dobra kako bi došao do zarade, profita. Dobra, prema njihovoj korisnosti, kupuju članovi zajednice u kojoj radi. Ako na tržište uđe drugi prodavač ili proizvođač koji ista dobra nudi po nižoj cijeni, jer (primjerice) primjenjuje uspješnije postupke proizvodnje, ili uz isti trošak proizvodi dobra veće kakvoće, novi će djelatnik zasigurno biti konkurencija prvome, koji će biti prisiljen, barem privremeno, povući se s tržišta: društvo će, pak, na tome dobiti, jer će na raspolaganju imati bolja dobra po istoj cijeni, ili veću količinu dobara uz isti trošak. Dođe li treći poduzetnik koji će još povećati kakvoću i još više smanjiti cijenu, društvo će dobiti još više. (...) Djelovanje tržišnih sila, i u njihovu najispravnijem obliku, obično vodi 'pretjeranoj' usredotočenosti bogatstava i koristi u najsposobnijih; čak dotle da stvara društvenu nepravdu ili, točnije, da vodi prema raspodjeli bogatstva, odnosno plodova gospodarskog života, u korist nekih, a druge čini nejednakima i proizvodi nejednakost štetnu za odvijanje građanskog života. Korisno je da tada intervenira država koja, oporezivanjem i javnom potrošnjom, u odgovarajućoj mjeri preraspodjeljuje bogatstvo, a da ne obezvrjeđuje zasluge i potraživanje pravednog profita, stabilnijom i svima prihvatljivijom čini organizaciju društva, čuva povjerenje u državu, uz blagotvorne učinke po sam gospodarski život.(...) Među najteže oblike isključenja iz gospodarskoga života ide nezaposlenost.(...) Činjenica da u gospodarskom sustavu postoji nezaposlenost, otkriva na prvom mjestu nedjelotvornost samog sustava. Postoji gubitak radne snage. Uključivanjem u proizvodnu djelatnost onih koji nemaju posao, okorištava se cijelo društvo, jer raste ponuda proizvedenih dobara i usluga i raste potražnja za dobrima koje društvo već proizvodi. No, ponajprije, jamči se dostojanstvo onima koji se uključuju u gospodarsku djelatnost. Kada, međutim, zbog nezaposlenosti trpe mladi, trpi i prosvjeta i obrazovanje, budući da je rad nedvojbeno uspješna moralna i praktična škola. Ako nezaposlenost traje dugo, gubi se radna sposobnost. Od potencijalno aktivnih članova, koji mogu pridonijeti dobrobiti društva, ti se mladi pretvaraju u neproduktivni teret društva. To je problem goleme težine. Jedan prijelazni oblik nezaposlenosti, koji može za društveni život proizvesti teške posljedice, čini neprijavljeni rad. Neprijavljeni rad privikava na nezakonitost i u složenim okolnostima može mlade nagnati na nezakonita dela. U nekim od novih gospodarstava nastalih iz pepela real-socijalizma najprobitačniji i najunosniji poslovi postali su krijumčarenje, trgovina drogom, prostitucija.(...) Gospodarska aktivnost i nastojanje ostvarivanje profita, bez čvrstih moralnih i građanskih temelja, može stvoriti pogrešne društvene odnose, potkopati samo društvo. Treba zaključiti da ne postoji rast, gospodarski razvoj bez uređenog društvenog života i čvrstih moralnih vrijednosti, na razini pojedinca i zajednice.(...) Kao što se pokazalo, etika nije suprotstavljena gospodarstvu; izrijeku ubi societas ibi ius treba šire shvatiti: teško je zamisliti društvo koje može živjeti i napredovati bez etike", piše Antonio Fazio.