IT-Corriere 12. XI.- interview s Glucksmannom +corriere 12. XI-Glucksman o Schroederu ++ITALIJA+CORRIEE DELLA SERA+12. XI. 1998.+"Schroeder je pogriješio. Europski korijeni su u tom sukobu"+"Gerhard Schroeder je prešao preko 11.
studenog 1918. Tražimo +objašnjenje, a ovo je komentar Andrea Glucksmanna: 'Schroeder želi +utjeloviti neku lažnu nevinost i, štoviše, kao zaslijepljen okreće +se budućnosti.(...)+Kaže: 'Komemoracije su uvijek dvoznačne, posebice u Francuskoj, +Njemačkoj, Italiji i Engleskoj, jer događaji nisu ni svi crni ni svi +bijeli. Schroederova nazočnost ne čini mi se važnom. Neka samo +ostane u Njemačkoj. Osim toga, problem Europe nije rat 1914. već +onaj iz prvih pet četrdesetih godina. Ako je to ono što novi +socijaldemokratski kancelar želi naglasiti, kažem mu: bravo, +Gerhard'.+- Njegov potez, prikriveno, ili koliko god bio opravdan drugim +obvezama na njegovu rasporedu, mogao bi imati sasvim drugo +značenje. Nije li tako, gospodine Glucksmann?+= 'Schroeder je mogao htjeti reći da ga ratovi ne zanimaju. Utoliko +gore po njega, treba ga, jadnog Gerharda, žaliti. Samo 'intimno' +europsko iskustvo koje je temelj današnje zajednice, iskustvo je
ITALIJA
CORRIEE DELLA SERA
12. XI. 1998.
"Schroeder je pogriješio. Europski korijeni su u tom sukobu"
"Gerhard Schroeder je prešao preko 11. studenog 1918. Tražimo
objašnjenje, a ovo je komentar Andrea Glucksmanna: 'Schroeder želi
utjeloviti neku lažnu nevinost i, štoviše, kao zaslijepljen okreće
se budućnosti.(...)
Kaže: 'Komemoracije su uvijek dvoznačne, posebice u Francuskoj,
Njemačkoj, Italiji i Engleskoj, jer događaji nisu ni svi crni ni svi
bijeli. Schroederova nazočnost ne čini mi se važnom. Neka samo
ostane u Njemačkoj. Osim toga, problem Europe nije rat 1914. već
onaj iz prvih pet četrdesetih godina. Ako je to ono što novi
socijaldemokratski kancelar želi naglasiti, kažem mu: bravo,
Gerhard'.
- Njegov potez, prikriveno, ili koliko god bio opravdan drugim
obvezama na njegovu rasporedu, mogao bi imati sasvim drugo
značenje. Nije li tako, gospodine Glucksmann?
= 'Schroeder je mogao htjeti reći da ga ratovi ne zanimaju. Utoliko
gore po njega, treba ga, jadnog Gerharda, žaliti. Samo 'intimno'
europsko iskustvo koje je temelj današnje zajednice, iskustvo je
tih dvaju groznih svjetskih sukoba. Povjesničari su dokazali tu
vezu. Moj problem, ustrajem pri tome, nije to je li kancelar došao
ili nije došao u Pariz da bi bio uz kraljicu Elizabetu i
predsjednika Chiraca, pa i stoga što to nitko ne bi ni primijetio.
Moj problem je u tome što Schroeder ne želi misliti na prošlost.
Misli da je sasvim nov, plod koji je tek izbio na drvetu ili ružin
pupoljak. A to je povijesno teška stvar. Ne govorim o uobičajenoj
njemačkoj krivici, pošto Schroeder nije ni za što kriv.'
Francuski filozof kaže da postoji ponor između Gerharda Schroedera
i zelenog Joschke Fischera, ministra vanjskih poslova, uvijek
spremnog podsjetiti na nacistički zločin: 'Glede srebreničke
tragedije, kada su srpske postrojbe masakrirale 5 do 10 tisuća
civila, pacifist poput Fischera prizivao je intervenciju NATO-a,
zajedno s Njemačkom. Taj pokolj bio je sukladan s logikom
Auschwitza. Dakle, 'zeleni' Fischer želi stvarati buduću Europu na
temelju krvavih pouka prošlosti. Schroeder ih baca u zaborav'.
- Je li bila upitna i fotografija Mitterranda i Kohla koji se, u znak
pomirbe, rukuju u Verdunu?
= 'To je tipičan primjer dvosmislenosti komemoracija. Mitterrand i
Kohl izjednačavali su Prvi i Drugi svjetski rat. Uostalom,
Mitterrand nije nikada uvidio razliku. Za njega je Drugi svjetski
rat bio sukob između država, premda se, međutim, radilo o ratu
demokracije protiv totalitarizma. To je činio jer je bio čovjek
maršala Petaina do zadnjeg dana' ", piše Ulderico Munzi.