corriere 12. XI-Glucksman o Schroederu

ITALIJA CORRIEE DELLA SERA 12. XI. 1998. "Schroeder je pogriješio. Europski korijeni su u tom sukobu" "Gerhard Schroeder je prešao preko 11. studenog 1918. Tražimo objašnjenje, a ovo je komentar Andrea Glucksmanna: 'Schroeder želi utjeloviti neku lažnu nevinost i, štoviše, kao zaslijepljen okreće se budućnosti.(...) Kaže: 'Komemoracije su uvijek dvoznačne, posebice u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Engleskoj, jer događaji nisu ni svi crni ni svi bijeli. Schroederova nazočnost ne čini mi se važnom. Neka samo ostane u Njemačkoj. Osim toga, problem Europe nije rat 1914. već onaj iz prvih pet četrdesetih godina. Ako je to ono što novi socijaldemokratski kancelar želi naglasiti, kažem mu: bravo, Gerhard'. - Njegov potez, prikriveno, ili koliko god bio opravdan drugim obvezama na njegovu rasporedu, mogao bi imati sasvim drugo značenje. Nije li tako, gospodine Glucksmann? = 'Schroeder je mogao htjeti reći da ga ratovi ne zanimaju. Utoliko gore po njega, treba ga, jadnog Gerharda, žaliti. Samo 'intimno' europsko iskustvo koje je temelj današnje zajednice, iskustvo je tih dvaju groznih svjetskih sukoba. Povjesničari su dokazali tu vezu. Moj problem, ustrajem pri tome, nije to je li kancelar došao ili nije došao u Pariz da bi bio uz kraljicu Elizabetu i predsjednika Chiraca, pa i stoga što to nitko ne bi ni primijetio. Moj problem je u tome što Schroeder ne želi misliti na prošlost. Misli da je sasvim nov, plod koji je tek izbio na drvetu ili ružin pupoljak. A to je povijesno teška stvar. Ne govorim o uobičajenoj njemačkoj krivici, pošto Schroeder nije ni za što kriv.' Francuski filozof kaže da postoji ponor između Gerharda Schroedera i zelenog Joschke Fischera, ministra vanjskih poslova, uvijek spremnog podsjetiti na nacistički zločin: 'Glede srebreničke tragedije, kada su srpske postrojbe masakrirale 5 do 10 tisuća civila, pacifist poput Fischera prizivao je intervenciju NATO-a, zajedno s Njemačkom. Taj pokolj bio je sukladan s logikom Auschwitza. Dakle, 'zeleni' Fischer želi stvarati buduću Europu na temelju krvavih pouka prošlosti. Schroeder ih baca u zaborav'. - Je li bila upitna i fotografija Mitterranda i Kohla koji se, u znak pomirbe, rukuju u Verdunu? = 'To je tipičan primjer dvosmislenosti komemoracija. Mitterrand i Kohl izjednačavali su Prvi i Drugi svjetski rat. Uostalom, Mitterrand nije nikada uvidio razliku. Za njega je Drugi svjetski rat bio sukob između država, premda se, međutim, radilo o ratu demokracije protiv totalitarizma. To je činio jer je bio čovjek maršala Petaina do zadnjeg dana' ", piše Ulderico Munzi.