la repubblica 5.XI.- euroobrana komentar

ITALIJA LA REPUBBLICA 5. XI. 1998. Euroobrana "Bosanska i kosovska lekcija možda su nečemu naučile čelnike ujedinjene Europe: s prijetnjama sigurnosti Starom Kontinentu, koje nepredvidljivo nailaze jedna za drugom, treba se suočiti sa zajedničkom politikom. Pad berlinskog zida uništio je oblik europske sigurnosti kakav je bio u vrijeme hladnog rata. U Europi koja se više ne suočava s nuklearnim SSSR-om, neprestano nailaze krize slabije snage. Do danas je samo jedno tijelo, NATO, nastavilo voditi politiku sigurnosti u Europi. Savez, stvoren kako bi se zaustavio Varšavski pakt, ovih posljednjih godina proširio je svoje područje mjerodavnosti ulaskom nekih istočnih zemalja, sporazumima o suradnji s gotovo svim ostalim europskim zemljama (uključujući i Rusiju), no ponajprije proširivanjem njegovih zadaća s onih izvornih zaštite zemalja članica od mogućeg napada na ove sadašnje, obrane Europe od nestabilnosti i građanskih ratova, pokušavajući intervenirati na licu mjesta. Ujedinjena Europa, rođena da bi uskladila trgovinu i poljoprivredu, uvijek je isključivala temu sigurnosti iz svojih rasprava. Pronalazak EU-a, unatoč spremnosti predstavnika vlada i europskih zastupnika koji su je ovih godina podupirali pohvalnom predanošću, bio je sterilan. EU je stvoren kako bi Europa raspravljala o sigurnosti bez Amerikanca, no zapadnjačka Europska unija pokazala se važnim političkim forumom, no nemoćnim sigurnosnim tijelom. Jučer su se u Beču ministri obrane EU-a okupili prvi put. To je bio neformalni susret, organiziran na poticaj austrijskog predsjedatelja, tijekom kojega su se ustručavanja Francuske i Velike Britanije ponovno pokazala nadmoćnima. Beskorisno je zanašati se, zajednička vanjska politika EU-a ne postiže napretke, a još manje će ih postići zajednička politika sigurnosti. No, među tisuću teškoća, među bojaznima SAD- a, Francuske ili Engleske u svezi s mijenjanjem njihovih uloga, zajednička europska obrana morat će napraviti korak naprijed. Među stalnim oklijevanjima koje nameće unutarnjopolitička nesigurnost, poželjno je da D'Alemina slijedi cilj zajedničke vanjske i sigurnosne politike za istinski ujedinjenu Europu."