US IHT 16. X. PFAFF

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 16. X. 1998. Slom globalizacije poručuje nešto Europskoj središnjoj banci "Jedan je oštroumni promatrač, koji je bio na sastanku međunarodnih financijskih ustanova u Washingtonu, početkom listopada, rekao da se osjećao kao da prisustvuje karminama za globalizaciju, na kojima žalobnici nisu bili u stanju priznati da je smrt prošla njihovim putem. Oni nisu bili kadri jasno razmišljati zato što su bili u fazi nijekanja", piše William Pfaff. "Slom globalizacije izazvao je u njima intelektualnu krizu nalik na vjersku krizu. Globalizacijski je obrazac dobar dio snage izvlačio iz svojega proročkog sadržaja. On je predlagao univerzalno gospodarsko rješenje i program za budućnost. Kao sustav vjerovanja, bio je još moćniji zato što je profite koje su ostvarili zapadnih ulagači i trgovci te troškove koje su platili drugi, određivao kao međusobno nužne i prijeko potrebne elemente u dobroćudnom procesu. Tržište ima mnoge vrline, ali pripisivanje tobožnjeg božanskog plana nereguliranoj igri tržišta nije bilo racionalno obranjivo stajalište. Globalizacija je proizvela odbacivanje zapadne političke odgovornosti za međunarodno gospodarstvo. To nije imalo smisla, nakon prošlog iskustva tih istih, vodećih kapitalističkih zemalja, s nereguliranim tržištima unutar vlastitih financijskih sustava. Sad se zadanim ciljem naziva podizanje 'nove financijske konstrukcije' svjetskog gospodarstva, no nitko je još nije opisao, budući da, čini se, nema novog Keynesa koji bi smislio plan. Čekajući postavljanje teoretskih temelja za ozbiljnu reformu međunarodnog sustava, ključni bi savjeti bili ne počiniti još više štete, ako se ona može izbjeći, i ne činiti pogreške koje proizlaze iz ideologije razvedene od inteligencije." Pfaff postavlja pitanje neovisnosti nove Europske središnje banke: "(...) Pobjeda socijaldemokrata u Njemačkoj išla je na ruku europskim vođama koji su sumnjičavi prema pravovjerju čvrste valute predsjednika središnje banke, Wima Duisenberga, i navodno većeg dijela vijeća banke. Pobjeda socijaldemokrata tumači se kao mogući izazov neovisnosti Europske banke i stoga njezinoj 'vjerodostojnosti', presudnom pitanju kad se radi o tržištima valute. Stranački vođa socijaldemokrata Oskar Lafontaine, koji je predložen za ministra financija njemačke vlade, kaže da je potrebna 'europska gospodarska vlada' za koordinaciju proračuna, poreza i socijalne politike država koje su prihvatile europsku valutu. On je u prošlosti (neuspješno) od Bundesbanke zahtijevao politiku manjih kamatnih stopa. I on i francuski premijer Lionel Jospin govore da bi Europa trebala odrediti ciljani tečajni odnos između dolara i novog eura. Sva ta stajališta podrazumijevaju da bi političke brige mogle utjecati na odluke središnje banke - a monetarna teorija kaže da se to ne smije događati. Monetarno stajalište još se jednom pokazuje kao rezultat teoretskih predodžbi razvedenih od političkog realizma i povijesnog iskustva. Ni sama njemačka Bundesbanka nije neovisna. Ona je imala, i ima obveze prema temeljnom njemačkom zakonu koji je obvezuje na podupiranje gospodarske politike njemačke vlade. Američke Savezne pričuve i njezin predsjednik Alan Greenspan nisu neovisni na način na koji g. Duisenberg misli da bi njegova banka trebala biti. Američke Savezne pričuve odgovaraju Clintonovoj vladi, koja postavlja njezine članice, i Kongresu. Europska središnja banka odgovorna je europskim vladama, bez obzira na svoju nominalnu neovisnost, i kad g. Lafontaine tvrdi da će 11 zemalja koje su prihvatile euro na posljetku trebati neki oblik gospodarske vlade, on primjećuje ono što je očito. Jedanaest država već je osnovalo Vijeće europske jedanaestorice. Ono će neslužbeno nadgledati odluke Europske središnje banke. To je prijeko potrebno, zaista prijeko potrebno. Zamisao da bi tijelo sastavljeno od profesionalnih bankara trebalo neovisno nadzirati poreznu politiku 11 zemalja jednako je nerazumna i nerealna kao i dopustiti da nekoliko tisuća mladih trgovaca upravlja svjetskim financijama i uništi ih. Meni se uvijek činilo da su značajke koje su globalističko pravovjerje osudile na propast bile njezina intelektualna ograničenost, nedostatak političke sofisticiranosti i ravnodušje prema etičkim dimenzijama onoga što ono nosi ranjivim ljudima. Etičke tvrdnje nikad nemaju mnogo težine u onome što je postalo prihvaćeno mnijenje ovog vremena, a bankari odbacuju političke tvrdnje kao prejudiciranje, kad je riječ o onome što ti bankari smatraju objektivnim odlukama. No, zanemarivanje i jednog i drugog na kraju se može pokazati veoma skupim, kao što možemo vidjeti ako pogledamo oko sebe." 190012 MET oct 98