US NY TIMES 23. IX. UVODNIK GARTEN

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 23. IX. 1998. Traže se: globalne Savezne pričuve "Dok tržišta u razvoju tonu u depresiju, a dionice padaju od Montreala do Melbourna, polako izranja globalno gospodarstvo, no na zaobilazan i bolan način. Ipak, vlade se doimlju paralizirano, nesposobno da se uhvate u koštac bilo s krizama, bilo s mogućnostima", piše dekan škole managementa na Yaleu Jeffrey E. Garten, autor djela: 'Velikih deset: velika tržišta u razvoju i kako će ona promijeniti naše živote'. "Današnje kaotično međunarodno tržište podsjeća na razvoj američkog gospodarstva između Građanskog rata i tridesetih godina ovog stoljeća. Više od pola stoljeća, i mi smo također imali uspone i padove, bezbrojne neuspjehe banaka, bankrote. Kapitalizam je bio darvinijanski proces kojeg nije moguće nadzirati, proces s velikim pobjednicima i gubitnicima. No s vremenom su Sjedinjene Države uspostavile glavne središnje ustanove - Povjerenstvo za vrijednosnice i mjenice (1933.) Saveznu korporaciju za osiguranje pologa (1934.) te, najvažnije, Savezne pričuve (1913.). Na taj je način Amerika organizirala upravljanje svojim gospodarstvom. Te su organizacije stvorene radi boljeg funkcioniranja kapitalizma, sprječavanja razornih poslovnih ciklusa i obuzdavanja nesmiljene, nevidljive ruke Adama Smitha. To je sad potrebno na globalnoj razini. Svijet treba ustanove koje drže gospodarsko kormilo kad mora postanu olujna. Svijet treba globalnu središnju banku. Tužna je činjenica da se za globalnu gospodarsku stabilnost ne možemo osloniti na postojeće ustanove ili na državne vođe. MMF zna kako rješavati problem jedne ili nekoliko zemalja u određeno vrijeme, no ne i međunarodni fenomen u kojem se povezani problemi svih zemalja događaju odjednom. Misija Svjetske banke uključuje financiranje velikih projekata i ublaženje siromaštva, no nije stvorena za financijske krize. Pokušaj da se koordiniraju snažne središnje banke svijeta - Savezne pričuve i nova Europska središnja banka, primjerice, također ne bi uspjeli. Ukoliko u Sjedinjenim Državama nema inflacije, Savezne pričuve neće smanjiti kamatne stope jer bi to, primjerice, pomoglo jugoistočnoj Aziji. Takva globalna odgovornost nije njezina zadaća. Europska središnja banka, u međuvremenu, izgleda ponosno u svojoj uskoj usredotočenosti na Europu. Rezultat je nedostatna pažnja koju tri četvrtine svijeta (tržišta u razvoju) dobivaju. Djelotvorna suradnja između ministarstava financija također se vjerojatno neće dogoditi. Te ustanove odgovaraju izabranim zakonodavnim tijelima, a u industrijskim zemljama politika se više bavi unutrašnjim događajima nego međunarodnom stabilnošću. Jedini je izlaz neovisna središnja banka zadužena za održavanje globalne financijske stabilnosti. Nitko drugi ne može učiniti ono što je potrebno: uštrcati više novca u sustav radi poticanja rasta, smanjiti goleme dugove tržišta u razvoju i nadgledati operacije uzdrmanih financijskih ustanova. (...) Takva bi banka nadgledala banke i druge financijske ustanove svijeta, pružajući neke jedinstvene standarde za razborito posuđivanje u mjestima poput Kine i Meksika. Regulacija ne bi trebala biti tiranska; već bi pružanje jasnih i provjerenih informacija o stvarnom stanju banaka širom svijeta bio korak naprijed. Ulagači bi zatim mogli obaviješteno procijeniti rizike, što nisu mogli ,primjerice, u Rusiji ili Indoneziji. (...) Dva su načina putem kojih bi se globalna središnja banka mogla financirati. Ona bi mogla uzimati kredite svih središnjih banaka, koristeći ih u loša vremena i isplaćivati kad se tržišta dignu. Ili bi se, što bi bilo teže provesti, mogla financirati veoma skromnom pristojbom na sve trgovine, koja bi se skupljala na točki uvoza, ili porezom na određene globalne financijske transakcije. Ne bi bilo prihvatljivo da banka bude na milosti kratkoročno orijentiranih zakonodavnih tijela. Pogledajte kako američki Kongres dosljedno odbija dati svjež novac MMF-u, iako svjetsko gospodarstvo klizi u duboku recesiju. Ključno političko pitanje jest: kome bi globalna središnja banka odgovarala? Ona bi imala previše moći da bi njom vladali samo tehnokrati, iako bi ju svakako morali voditi najbolji među njima. Jedna bi mogućnost bila povezati novu banku s proširenom skupinom sedmorice - možda skupinom petnaestorice, zajedno s rotirajućim članovima poput Meksika, Brazila, Južne Afrike, Poljske, Indije, Kine i Južne Koreje. (...) Nikad nije lako stvoriti novu ustanovu; previše ljudi ima interese u statusu quo. Nadalje, kad su te nove strukture najpotrebnije, dužnosnici su zaokupljeni rješavanjem sadašnje krize. Kad se mir povrati, pažnja se okreće nečem drugom. No sadašnji globalni financijski pad, bez ustanove koja bi ograničila štetu, dovoljan je dokaz da postoji prevelik jaz u strukturama da bi globalizacija uspjela. Istaknuti je ekonomski povjesničar Charles Kindleberger istražujući uzroke depresije rekao: 'Da bi se svjetsko gospodarstvo stabiliziralo, mora postojati stabilizator - jedan stabilizator.' On je komentirao nedostatak vodstva u Americi tridesetih godina. Danas, dok Sjedinjene Države još ne pokazuju glad za takvom ulogom, globalna bi središnja banka bila od ogromne pomoći." 240430 MET sep 98