MANIFESTO 8. X.- ZELENI O INTERVENCIJI

ITALIJA IL MANIFESTO 8. X. 1998. Intervencija NATO-a? Benzin na vatru "Kriza na Kosovu već je na žalostan način postala dijelom naše svakodnevice, svaki dan nam dolaze nove vijesti o pokoljima, o stotinama tisuća ljudi, žena i djece u bijegu po planinama, izloženima hladnoći, gladi i bolestima, o neprestanim borbama. U našoj zemlji mnogi, budalasto, već predviđaju intervenciju NATO-a, bez i najmanje rasprave, a jedina stvar, koja izgleda da zanima veći dio talijanske političke klase, mimo prigodnih riječi, jest učinak koji će ta intervencija imati na našu unutarnju politiku. Vjerujem, stoga, da je ispravno odmah otvoriti političku raspravu i postaviti temeljno pitanje: može li oružana intervencija vratiti mir na Kosovo? Mi Zeleni vjerujemo da će bilo kakva oružana intervencija u regiji imati zlokobne posljedice. Istim uvjerenjem kojim smo prošle godine glasovali za humanitarnu intervenciju u Albaniji, sada kažemo da vojno intervenirati na Kosovu znači izazvati katastrofalnu eksploziju na Balkanu, sa snažnim posljedicama za našu zemlju. Svi znamo da je kosovska kriza bila najavljena. Godinama su Kosovari, pod vodstvom Ibrahima Rugove, tražili, ne neovisnost ili priznavanje novih granica, već konfederaciju sa Srbijom i Crnom Gorom, unutar ostatka jugoslavenske republike. Istina je da je njihove opravdane zahtjeve ignorirala ne samo Srbija, već da su bili ignorirani i u europskom i međunarodnom sjedištu. Zašto? Zašto su europske zemlje, na čelu s Italijom, radije potpisivale odlične trgovinske ugovore s Miloševićem nego da su i jedan od tih sporazuma uvjetovale poštivanjem ljudskih i građanskih prava na Kosovu? Danas su nasilje i Miloševićeva kratkovidnost stvorili neodrživo stanje. Srbi se još jednom osjećaju žrtvama povijesti, i to, čini se, da im daje alibi za najzloćudnije akcije protiv albanske većine na Kosovu. Te akcije, međutim, ne mogu dovesti do priznavanja albanskih oružanih skupina i OVK-a, posebice s obzirom na vijesti o identitetu nekih političkih, gospodarskih i vojnih kumova te organizacije. Znamo za utjecaj albanskog čelnika Salija Berishe i njegova klana, i držimo znakovitim to što je talijanska desnica odlučila stati na stranu upravo te skupine, zasigurno najkorumpiranije u Albaniji.(...) Znamo, između ostaloga da je OVK snažno podijeljen unutar sebe, da još uživa manju potporu u narodu. No stanje bi se lako moglo promijeniti, vojna bi intervencija izravno legitimirala OVK, druge oružane skupine i njihove separatističke ciljeve, i imala bi kobne posljedice u Makedoniji, Bosni i Hercegovini i u ostatku balkanskih zemalja. Jasno je da Miloševića treba zaustaviti, no ne može se jedna nepravda zaustaviti drugom. Oružana intervencija samo bi zapalila regiju, narušila izrazito osjetljive ravnoteže, otvorila rane koje još danas teško zacjeljuju, tvoreći sliku pustoši i beskonačnu nestabilnost. Opet ponavaljam, što bi bio cilj vojne intervencije? Može li se jedna konfederativna država roditi iz vojnog poraza njezine najjače sastavnice? Ili treba razmišljati o određivanju novih granica, sa stvaranjem nezavisne države na Kosovu? Želi li se potaknuti rađanje velike Albanije? Što bi se dogodilo u Makedoniji koja je pola albanska? Jesu li to mirovni scenariji koje bi trebala donijeti oružana intervencija?(...) Naša je bojazan, međutim, da na Zapadu postoje snage koje su se, potaknute drugim interesima, već odlučile za vojno rješenje. Naša zadaća, dakle, mora biti da se dade potpora umjerenima na objema stranama na Kosovu, mora biti izazivanje posredništva svih umjerenih u međunarodnom prostoru. Ne smijemo dopustiti Miloševićevoj ludosti da pobijedi. Ne smijemo dopustiti da se njegova ludost instrumentalizira na bilo koji način. U Italiji se, ponavljamo, treba boriti protiv oružane intervencije na Kosovu. Danas kada pripreme za rat postaju sve bučnije, potrebno je promisliti. Niti jednoj europskoj vladi ne može biti u interesu oružani sukob u srcu Europe. Još proteklih mjeseci smo mi, Zeleni, zatražili da Italija pokrene snažnu, ozbiljnu i odlučnu inicijativu za obranu prava kosovskog stanovništva i za mir na Jadranu. Danas, nesretna politička kriza koja je pogodila zemlju, na žalost, jednu talijansku inicijativu čini nezamislivom. Mi Zeleni, bez obzira na to, nudimo vladi i svim političkim snagama naše zemlje ova naša razmišljanja i prijedloge, koje, među ostalim, uvelike dijeli i talijanska i europska društvena zajednica. Ne budu li ove ideje prihvaćene, očekuju nas mračni dani. Istina je da konačna odluka glede oružane intervencije na Kosovu pripada Vijeću sigurnosti UN-a, koje Zeleni priznaju kao najviše tijelo za donošenje odluka u slučaju sukoba. No ostajemo uvjereni da će, i uz jamstvo UN-a, intervencija biti krajnje opasna", piše Stefano Boco, odgovorni za vanjske poslove federacije Zelenih i dopredsjednik senatskog odbora za vanjske poslove. 090223 MET oct 98