IL MANIFESTO-ALBANSKI SINDROM-1. X.

ITALIJA IL MANIFESTO 1. X. 1998. Albanski sindrom Tommaso di Francesco piše o pobjedi Salija Berishe i postavlja pitanje imaju li sadašnje albanske institucije i vlada pravo braniti se uhićenjem čovjeka koji je vodio državni udar. Zapad s talijanskom vladom na čelu rekao je da nema. Di Francesco drži da Berisha nije poveo državni udar samo zbog ubojstva Azema Hajdarija, jer nije priznao rezultate izbora iz 1997., mjesecima je bojkotirao parlament i podupirao neke vojne pobune. Autor članka također naglašava da se ne smije zaboraviti da je nekoliko dana poslije atentata na Hajdarija u Tirani ubijen vojni šef oružanih snaga Kosova, ranjen Rugovin savjetnik Sabri Hamiti te da je s političke pozornice sišao Adem Demaqi, povijesni vođa Kosova koji je bio politički vođa OVK. "Očito je jasno da iza pada Fatosa Nanoa stoji pitanje Kosova, ne samo zbog silovite srpske represije nego i zbog krvavog sukoba između različitih kosovskih duhova koji je u tijeku. Fatos Nano našao se suočen sa Salijem Berishom koji, da bi se opet vratio na vrh, nije oklijevao da on, njegova stranka, njegova tjelesna garda, postanu političko organizacijsko svetište (i skladište oružja) OVK-a na 'svojem' sjeveru Albanije. Tako je i Nano pribjegao oružanom albanskom nacionalizmu koji ne želi nezavisnost od Srbije nego etničku domovinu veliku Albaniju: talijanski ministar vanjskih poslova Dini zbog toga je uporno prigovarao, zaboravljajući optužiti i takozvanu Berishinu 'oporbu' koja je prijateljski prekorena jer traži 'dijalog' - nije jasno gdje - zanemarujući ručne bacače i teško topništvo. Kao da smo u 'parlamentu' a ne na Balkanu. Sada su svi odahnuli s olakšanjem jer je autoritativni - do kada? - predsjednik republike Rexhep Mejdani dužnost predsjednika vlade povjerio tajniku socijalista Pandeliju Majku. Nitko ne misli da je kriza prevladana. To je samo početak novog pogoršanja. To više što Fatos Nano nije bio zadovoljan talijanskim protektoratom koji nije izvršio pravdu zbog pokolja u Otrantu, dočim se mladi Majko čini punim poštovanja prema Italiji i Sjedinjenim Državama: zapravo traži hitnu intervenciju NATO-a na Kosovu kako bi se oslobodio zapreka. Kao da Bosna ništa nije poučila: još jedan rat ne rješava nego povećava probleme, kako pokazuje izborni rezultat od prije nekoliko dana koji je iznenađujuće donio pobjedu nacionalističkom vodstvu ekstremističkih Srba - a međunarodna zajednica im do sada za kaznu nije davala nikakva sredstva dočim je obilno dijelila vodstvima Hrvata i Muslimana. Pobijedili su i zahvaljujući Kosovu i prijetnjama vojnom intervencijom NATO-a. NATO zagrijava motore za udar na mini-Jugoslaviju, a Kofi Annan za danas je sazvao Vijeće sigurnosti. (...) Je li NATO-ovo pozivanje na pravdu doista rješenje koje otvara scenarij 'velikoga rata' u Europi, kako podsjeća Rusija koja diže glas protiv atlantske vodeće uloge? Ili je to prije politički izbor za koji Europa zapravo ništa nije napravila, koji obvezuje Miloševića, ali ne samo njega (tko će zaustaviti OVK?) na pregovore da se Kosovu, kako zahtijeva Rugova, prizna status naroda pa prema tome i status republike unutar jugoslavenske mini-federacije?" - pita Tommaso di Francesco. 020331 MET oct 98