MANIFESTO 29.9.NJEM POLIT I BALKAN

ITALIJA IL MANIFESTO 29. IX. 1998. Crveno-zeleno ili sivo-zeleno na Balkanu? "(...)Balkan, je zasigurno mjesto gdje će se nova njemačka vanjska politika odmah naći pred iskušenjem. To pokazuje činjenica da se prva izjava koju je budući njemački kancelar Gerhard Schroeder dao o međunarodnim krizama odnosila upravo na Kosovo: on se izjasnio 'za jasan mandat Vijeća sigurnosti UN-a prije moguće vojne intervencije'. Takva izjava protivna je posljednjim izjavama Kohla, ministra vanjskih poslova Klausa Kinkela i 'ekstremističkog' ministra obrane Volker Ruhea, čovjeka koji je slavio leteće bombe V-2, spremnog da za bombardiranje mini-Jugoslavije stavi na raspolaganje čak 200 tornada, i koji je izjavio da se 'moglo bez Vijeća sigurnosti' samo da je postojala odlučnost Atlantskog saveza, te koji je ovih dana polemizirao čak i sa samim tajnikom NATO-a, Javierom Solanom, 'krivim' što posljednju odluku UN-a nije protumačio kao dozvolu za napade NATO- a, već kao pokušaj da se ukaže na složenije odgovornosti u ovoj oružanoj krizi i da se pokrenu pregovori. Što će se sada dogoditi, u gledištima crveno-zelene vlade, ako čelnik zelenih, karizmatični Joschka Fischer postane ministar vanjskih poslova? Od prvih izjava iskazuje se spremnost na 'kompromise u upravljanju', od pozivanja na 'pacifističku' narav njemačkih ekologa, do nužnosti 'kontinuiteta u vanjskoj politici'. No hoće li se moći 'nastaviti' vanjska politika Njemačke koja je suodgovorna za katastrofu u bivšoj Jugoslaviji radi njezine uloge u 'ubrzanim' priznavanjima neovisnosti Slovenije i Hrvatske, samoproglašenih na isključivo etničkom temelju, a koje je Bonn objavio kao svršeni čin, što je bio događaj koji je prethodio Europskoj uniji pod njemačkim okriljem? Sada Kosovo potvrđuje jednaku suodgovornost služba njemačke vojske u obuci oružanih 'centurija' vezanih uz bivšeg albanskog predsjednika Saliju Berishu, oslonca oružanih milicija OVK-a. Da li zemlja koja je na Balkanu ostavila krvavo povijesno sjećanje i koja je potom poticala oružane nacionalizme 1990.-91., može nastaviti obnašati vojnu ulogu u atlantskoj strategiji? Ili treba očekivati nešto drugo, pogotovu zato što su se Zeleni, podijeljeni između Fischerovih 'realista' i 'fundamentalista' Juergena Trittina, podijelili i glede misija Bundeswehra u inozemstvu, počevši od Bosne?(...)", piše Tomasso di Francesco. 300427 MET sep 98