IL MANIFESTO 6. X.- HRVATSKI PAPA

ITALIJA IL MANIFESTO 6. X. 1998. Papa Hrvat "Ono što se dogodilo u subotu u svetištu Marija Bistrica, nema premca. Dok je Papa dovršavao služenje mise, a hrvatski vjernici, ne baš liturgijski, pjevali nacionalnu himnu, predsjednik Franjo Tuđman pojavio se na oltaru uz Wojtylu. U više od osamdeset papinskih putovanja nikada se prije nije dogodilo da se jedan politički čelnik popeo na Papin 'prag'. Sada će ikonografija svečanosti postati predizborna slika 'vrhovnika', kojega je i ovih dana UN osudio radi nepoštivanja ljudskih prava, bosanskih muslimana i stotina tisuća srpskih izbjeglica koji se više nikad neće vratiti u krajinu i Slavoniju. Tuđman je učinio instrumentalizaciju. No je li ova pristrana, antikomunistička ('Stepinac se borio protiv zala našeg doba, fašizma, nacizma i komunizma', kazao je Papa, zaboravljajući antinacistički svjetski savez u Drugom svjetskom ratu), beatifikacija napravljena iznevjerujući povijesnu istinu, kažu u Centru Simon Wiesenthal, mogla biti oslobođena instrumentalizacija? Činjenica je da je Wojtyla, koji je već postao 'Papa Hrvat', htio 'caru dati carevo...'. Da li se moglo, zapravo, i zaboraviti da je katolička domovina svih Hrvata, i stoga što je krvavo očišćena od svih drugih narodnosti, pomalo dijete i njegove volje? Richard Holbrooke, posrednik SAD-a, u svojim sjećanjima podsjeća na višestranu ulogu priznavanja neovisnosti za rat na Balkanu. U izvoru sadašnje Europe - tvrđave stoji ta sramota. Maastricht je krajem 1991. bio nepoznato selo. Tamo su europske vlade bile odlučile da se samoproglašenja neovisnosti, bez obzira na to što je rat između Srba i Hrvata već plamtio, ne trebaju priznati ako su nasilna, jednostrana i ako su uperena protiv manjina. Nakon dva tjedna Vatikan i Njemačka priznali su neovisnost Slovenije i Hrvatske, koje su se proglasile državama na temelju njihova identiteta po krvnom porijeklu, i unatoč tome što je još postojala jugoslavenska federacija. Rat se širio i otvarao se bosanski ponor. Papa je u nedjelju bio pozvao međunarodnu zajednicu 'da požuri s intervencijom na Kosovu'. Možda nije govorio o intervenciji NATO-a. No patriotska beatifikacija Stepinca, besramna režimska instrumentalizacija, povećali su uvjerenje da je htio ukazati kako su istina i Bog samo na jednoj strani, a da su krivice i zlo samo na drugoj. To je uostalom isto kao verzija medija: na Kosovu postoje pokolji A klase i pokolji B klase. Pa, zašto bi se iznenadili ako, nakon beatifikacije onoga koji je blagosiljao nacifašističke zločince, ratni njemački i talijanski zrakoplovi ponovno bombardiraju srpski teritorij, kao što se već bilo dogodilo u Drugom svjetskom ratu?!", piše Tommaso Di Francesco. 070201 MET oct 98