FRANC-LIBERATION 5.X. PAPA U HRV.

FRANCUSKA LIBERATION 5. X. 1998. Hrvatski nacionalizam ovjenčan slavom Papina posjeta "Toga je subotnjeg jutra ozračje bilo između radosti i ushićenja. Unatoč magli i blatu, unatoč dugom hodanju da bi se napokon došlo u marijansko svetište Mariju Bistricu gdje je Papa trebao proglasiti blaženim kardinala Stepinca. 'Mučenik hrvatskoga naroda i Katoličke crkve', kaže jedan hodočasnik. Nije im važna raspra o ulozi crkvenog velikodostojnika u Drugom svjetskom ratu. 'Kritike dolaze od ljudi koji nas ne vole', opetuje Dragica, žena od 49 godina koja je propješačila dvadeset i pet kilometara da bi dočekala Papu prigodom njegova drugog posjeta Hrvatskoj. Godine 1994. Papa je došao utješiti Hrvate koji su još osjećali rane od rata sa Srbima i pozvati ih na oprost i pomirbu. Poruka nije bila primljena. 'Već smo im suviše oprostili', kaže Dragica s hladnim izrazom na licu. U zemlji u kojoj su hrvatstvo i katolička vjera vrlo usko povezani, Papa nije mogao izbjeći zamku političke rekuperacije koju mu je postavio predsjednik Franjo Tuđman. Vlast koja je izvan europskih integracija i koju Zapad javno kori zbog upletanja u Bosni, onemogućavanja povratka Srba protjeranih 1995. i napada na slobodu tiska, Papin posjet tumači kao prekid međunarodne izolacije. Tako je, uostalom, taj posjet komentirao i predsjednik Sabora Vlatko Pavletić koji je, na pitanje hrvatske televizije, u subotu izjavio: 'Potpora Vatikana je važna. Hrvatska želi ući u euro-atlantske ustroje. Mislim da smo na dobrom putu.' Čast iskazanu kardinalu Stepincu, Vladimir Šeks, potpredsjednik Sabora, u istoj je emisiji komentirao kao rehabilitaciju Hrvata koji su 'nepravedno optuživani zbog fašizma' tijekom Drugoga svjetskog rata kada je stvorena pronacistička nezavisna hrvatska država koja je bila kratkog vijeka. Hrvatska Katolička crkva ističe danas pomoć koju je kardinal Stepinac pružao Židovima i Srbima progonjenima u to nemirno doba, zaboravljajući dvoličnu ideologiju jednog čovjeka koji je, kako u svom nedjeljnom broju kaže neovisni tjednik 'Feral tribune', 1940. napisao u svome dnevniku da Hitlerova pobjeda znači 'kraj malenih naroda', pobjeda Engleske 'ostanak na vlasti Židova i masona, tj. nemoral i korupciju', a pobjeda Staljina 'vlast đavla'. Papa je u Mariji Bistrici odao počast čovjeku koji je 'tjelesno i duševno trpio komunistička zlostavljanja'. Papa ni u jednom trenutku nije odgovorio na prigovore židovskih organizacija poput Wiesenthalova centra i pravoslavnih Srba koji Katoličkoj crkvi predbacuju da je pristala uz pronacistički režim koji joj je dao ovlasti kojih je bila lišena u jugoslavenskoj monarhiji i da je bila upletena u prisilna preobraćenja pravoslavaca. Također je čudno da je Papa odlučio odati čast kardinalu Stepincu kao prvoj žrtvi komunizma, iako ima velik izbor svećenika i biskupa u Crkvama srednje Europe, počevši s Poljskom koja je imala pokret otpora, i na Balkanu gdje su Crkve bile suočene s režimima koji su bili puno okrutniji prema katoličanstvu nego što je to bio Titov režim. Također treba istaknuti da Papa od hrvatskih katolika i njihove Crkve nikada nije tražio da prihvate svoju prošlost, niti da zatraže oprost. Čovjek koji se poklonio u Auschwitzu mogao je učiniti isto u Jasenovcu gdje su bili pogubljeni Srbi, Židovi i Cigani, ili pak potaknuti mjesne biskupe da to učine, jer bez toga će teško moći promicati dijalog između katolika i pravoslavaca koji mu je na srcu. Uostalom, velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve pokazali su svoju suzdržanost neodlaskom na svečanost u Mariji Bistrici, došavši na susret s Papom tek sutradan u Splitu, na jadranskoj obali. Posjet Ivana Pavla II. također nije uspio potisnuti dojam da su Katolička crkva i režim predsjednika Tuđmana, koji je bio nazočan na svim svečanostima, jedno. Naprotiv, može se misliti da je htio ugoditi, jer je Hrvatska, uz Poljsku, jedna od zadnjih utvrda pravog i jakog katoličanstva u nekad komunističkoj Europi. Ipak, govori koje je održao u nedjelju, u kojima je poticao kršćane (ne samo katolike) da 'daju novo lice svojoj zemlji oživljavanjem etičkih i moralnih vrijednosti koje su uništili prijašnji totalitarizmi i nedavni rat', mogu se tumačiti kao potpora novom pravcu novoga zagrebačkog nadbiskupa msgr. Josipa Bozanića, četrdesetdevetogodišnjaka koji se želi distancirati od svjetovne vlasti. 'Ta je zadaća neodložna, istaknuo je Papa, jer bez tih vrijednosti nema ni prave slobode, ni prave demokracije.' Poruka bi mogla proći nezapaženo usred domoljubnog zanosa potaknutog proglašenjem blaženim kardinala Stepinca u kojemu prosječan Hrvat vidi ponajprije čovjeka koji je usprkos svemu podupirao hrvatsku neovisnost", izvješćuje iz Marije Bistrice Helene Despić- Popović. 060130 MET oct 98