IL MANIFESTO 9. IX.- HRVATI I IZBORI U BOSNI

ITALIJA IL MANIFESTO 9. IX. 1998. Poslijeratno glasovanje "(... )Hrvati, svedeni na manje od 17 posto stanovništva Bosne i Hercegovine, prvi puta na glasovanje izlaze podijeljeni. Zubak i Jelavić više se bave suparnikovim prljavštinama nego problemima zemlje. Zubak, inače odvjetnik po zanimanju, bivši javni tužitelj u Doboju u vremenu kada je na vlasti bila komunistička partija, čiji je bio predstavnik, veliki je dio rata proveo s puškom u ruci, a politikom se počeo baviti po završetku rata. Rascjepom bosansko- hercegovačkog HDZ-a kojega je on izazvao, Tuđmanova je stranka izgubila osmogodišnji monopol na predstavljanje hrvatskog naroda u Bosni, a Zagreb je prestao biti jedinom Mekom hrvatskih građana susjedne države. U međvremenu dvojica bivših drugova, danas žestokih protivnika, svakodnevno izmjenjuju optužbe o malverzacijama i pronevjerama za vrijeme rata, o krijumčarenju, izdaji, krađi i prodaji automobila od kojih su neki 'poklonjeni' samom 'predsjedniku svih Hrvata', Tuđmanu. Među tom dvojicom onaj manje korumpiran zasigurno je Zubak, a pruhvatljiviji je i program njegove stranke, utemeljen na jedinstvu bosanske države. Obojica su, međutim, stvorili koalicije s krajnje desnim hrvatskim strankama koje imaju ispostave u Bosni; Jelavić s neoustašama 'Hrvatske stranke prava', a Zubak s ultranacionalistima iz HKDU-a, odnosno 'Hrvatske kršćansko demokratske unije' koja prihvaća sve integralno-katoličke vrijednosti, počevši od mržnje prema Srbima, muslimanima, Židovima i drugim 'različitima'. Jedna od ključnih točaka Zubakovog programa jest povratak svih izbjeglica, svih nacionalnosti, u Bosnu, i zbog toga pitanju uživa potporu međunarodnih struktura. Jelavić, međutim, ustraje na podjeli teritorija na etničkom načelu i, prema posljednjoj analizi, na ponovnoj uspostavi hrvatske državice u Hercegovini, koja je privjesak Hrvatske. (...) U vezi s izborima, u Sarajevu smo se sureli sa Stjepanom Kljuićem, Hrvatom iz Sarajeva i predsjednikom Republikanske stranke Bosne i Hercegovine. On je od 1990. do 1992. bio prvi predsjednik hrvatske nacionalne stranke u Bosni, Tuđmanovog HDZ-a. Tuđmanu, koji je iz Zagreba uvijek vukao konce umjesto bosanskih Hrvata, nije se dopala Kljuićeva politika obrane jedinstva Bosne i Hercegovine pa ga je zamijenio Mariom Kordićem, gospodaru izrazito poslušnim Hercegovcem, koji se danas, pod optužbom za ratne zločine, nalazi u zatvoru međunarodnog suda u Haagu. Kljuićeva je stranka višeetnička, a strelice njenog čelnika prije svega su uperene na do sada vođenu politiku iz Zagreba spram Bosne i u Bosni. Ta politika, 'temeljena na sporazumu iz Karađorđeva' između Miloševića i Tuđmana za uništenje i podjelu Bosne, 'pretrpjela je potpuni poraz', kaže nam, ' no njezine će se posljedice još dugo osjećati'. Kljuić dodaje: 'Sada je trenutak da protagonisti te politike odu s pozornice. Mislim na Jelavića, Zubaka i njihove sljedbenike'. (...) Prije rata Hrvati su živjeli u 72 bosanske općine, no bili su homogeni samo u sedam hercegovačkih, i činili su 17 posto sveukupnog stanovništva. Zahvaljujući Tuđmanovskoj politici i etničkom čišćenju koje su sve strane provodile u skladu s logikom podjele, danas desetine tisuća bosanskih Hrvata protiv njihove volje drže u Hrvatskoj kako bi se kolonizirala područja očišćena od Srba, a u samoj Bosni Hrvate koncentriraju u određenim područjima s ciljem njihove etničke homogenizacije. Tako su, primjerice, gradići Čapljina i Stolac, koji su prije rata imali pretežito muslimansko stanovništvo, nakon što su ih 'oslobodile' postrojbe bosanskih Hrvata, očišćeni i zaposjelo ih je hrvatsko stanovništvo koje sada ne dopušta povratak srpskim i muslimanskim izbjeglicama. Prije su Hrvati, muslimani i Srbi zajedno mirno živjeli u Travniku, Zenici i Sarajevu, a danas to više nije tako. Podjele i mržnje, eto to je poslijeratno razdoblje. (...)", piše Giacomo Scotti. 100103 MET sep 98